Dan mladosti tradicionalno obilježen u staračkjm domovima, lamentiralo se o štafetama i inim palicama i vremenima kad su mnoge stvari bolje funkcionirale. Spominjali su mater onome što upali svjetlo, u silnom neznanju okrznuli se o Teslu umjesto Edisona, izumitelja žarulje.
Probuđen u nekakvim drukčijim okolnostima, žedan ljubavi, željan pripreme doručka za dvoje učinih što sam naumio, misleći da je tako ispravno. Rugalice će reći da nije, dodati dozu podozrivosti u gledišta različitih generacija, zabranjujući lucidnost prolupalim starcima ne naslućujući mogućnost iskre upravo u tim stanjima.
Opet tlapnje, lupetanja, tautologoje... Ima li tome kraja? Nestrpljivo očekivanje kibicera kad će i hoće li ribič nadmudriti ribu, zanemarivši mogućnost da potonji zapravo ne lovi, već istražuje granice strpljenja mogućih komentatora njegovih mogućih neuspjeha.Tko je tu lud, tko zbunjen, tko koga prati?
Sinoć su neki komentirali da je lijepo imati mnogo dobrih susjeda, što daje mogućnost da tvoj pjesmuljak pjevuši cijela Europa. Nek' pjevuši kome je do pjevanja, meni nije. Propustio sam prije neki dan lajati na mjesec,nisam čak ni zavijao.Je li promjena znakovita?
Post je objavljen 25.05.2008. u 12:21 sati.