Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/peratovic

Marketing

I Jutarnji problematizira SOA-u


Ne mogu naći na webu, ali 19. 05. 2008. u crnoj kronici Jutarnjeg lista objavljen je člančić kolege Željka Petrušića u prometnoj nezgodi koju je dan ranije u 14,30 u Petrovoj ulici u Zagrebu skrivio donedavni zamjenik šefa SOA-e Tomislava Karamarka (Milijan Brkić, osobni prijatelj za ratni zločin osuđenog Mirka Norca, op. 45 lines).

Objavljena je i slika Audija A4, registarskih oznaka ZG-6213-HJ, kojim se Brkić, navodno, jer mu je pozlilo, zabio u parkirano dostavno vozilo. Zašto, odnosno od čega mu je pozlilo, ostaje tajnom.

A, drugi novinar Jutarnjeg, Ante Milković, otkrio je 16.05.2008 da je Grad Zagreb u posljednjih nekoliko godina agentima SOA-e i policajcima "posudio" 46 stanova:

Agentima i policajcima ‘posuđeno’ 46 stanova

Dok Zagrepčani godinama čekaju na gradski stan, agenti SOA-e dobili 15 stanova

Nepoznati agent Sigurnosne obavještajne agencije jučer je na sjednici gradskog Poglavarstva na trogodišnje korištenje dobio gradski stan u Nodilovoj ulici veličine 59 četvornih metara.

Riječ je o 46. gradskom stanu koji je u posljednih nekoliko godina gradonačelnik Milan Bandić dodijelio agentima SOA-e, zagrebačkim policajcima i djelatnicima MUP-a. Jutarnji je uspio doći do kompletnog popisa tih stanova s adresama i njihovim površinama, a radi se o 15 stanova kojima se koristi SOA i o 31 stanu gdje borave djelatnici MUP-a.

Riječ je stanovima prosječne veličine šezdesetak četvornih metara, na kakve stotine socijalno ugroženih obitelji godinama čekaju da dođu na red. U Poglavarstvu jučer nitko nije ponudio objašnjenje zašto Grad Zagreb svoje stanove dijeli agentima i policajcima kada Središnji državni ured za upravljanje državnom imovinom posjeduje ogromnu količinu nekretnina koju daje Vladinim dužnosnicima, ministarstvima i državnim agencijama. U kuloarima se pak moglo čuti da je riječ o nastavku uspješne suradnje Bandića, Karamarka i Tomurada.

- Bandić i Karamarko poznaju se još od polovice osamdesetih, kada su obojica radila kao referenti u tadašnjoj Općini Peščenica. Njihova je suradnja postala još intenzivnija kada je Bandić postao gradonačelnik. Djelatnicima SOA-e Grad je ustupao stanove i povremeno bi učinio niz drukčijih ustupaka, a Karamarko je to znao cijeniti - objasnili su naši sugovornici.

Dio Bandićevih suradnika u dodjeli tih stanova ne vidi ništa čudno jer su, tvrde, i za vrijeme mandata HDZ-ove gradonačelnice Marine Matulović Dropulić također dodjeljivani stanovi državnim institucijama.

No osim Bandića, s Karamarkom prijateljuje i gradonačelnikov glavni logističar i predsjednik Uprave Zagrebačkog holdinga Slobodan Ljubičić, što nam je jučer i priznao. Iako danas nemaju velik utjecaj i značaj, u Gradu Zagrebu zaposlena su i dvojica bivših SIS-ovaca.

Osim djelatnicima SOA-e, naši sugovornici kažu kako gradonačelnik stanove dodjeljuje i gotovo svim HDZ-ovim ministarstvima, a pogotovo MUP-u.

Ante Milković, Jutarnji.hr, 16.05.2008


Osim toga, kao što sam više puta ovdje pisao, SDP-ovac Milan Bandić zaposlio je kod sebe Karamarkove prijatelje, špijune Miru Lacu i Mirka Ljubičića Švepsa, koji su mu bili i logistika na minuloj konvenciji SDP-a.


Kolumnist Jutarnjeg lista i dobitnik HND-ove nagrade za životno djelo te novinar kojega sam počeo čitati u Vjesniku još kad sam krenuo u srednju školu, Inoslav Bešker, podržao je moje napore da institucionalno ispravim nepravdu koju mi je nanijela SOA, na čemu mu se iskreno zahvaljujem:

RIMOVANJE

Zakonito bespravlje opasnije od nezakonita


Stanje je znatno opasnije negoli sam se bojao: neki sasma nedopustivi postupci u Hrvatskoj nisu nezakoniti, nego su posve zakoniti.

Kršenje ljudskih i profesionalnih prava kršenjem zakona svakako je opasno, ali sustav ima ugrađene mehanizme kojima se tome opire i kojima procesuira počinitelje. Kršenje ljudskih i profesionalnih prava u skladu sa zakonom mnogo je opasnije, jer to pokazuje da sustav ima ugrađene mehanizme koji tome pogoduju. Kao u Stalinovu Sovjetskom Savezu koji je imao jedan od najliberalnijih ustava na svijetu, ali nije bilo nezakonito trpati u logore ljude, mahom komuniste, niti ih je bilo protuzakonito trpati u ludnice, mahom one pametnije među njima.

Slučaj Peratović: Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija ocijenilo je da je, u smislu članka 113 Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, posve zakonito građanina, pritom novinara, zatvarati, šikanirati, oduzeti mu na dulje vrijeme sva osnovna sredstva za rad, poput računala i u njima pohranjene arhive, neosnovano ga sumnjičiti za odavanje državnih i vojnih tajni, te da je, u tome istom smislu, posve neosnovano sumnjati da su time narušena njegova temeljna ljudska i profesionalna prava. Dakle, u Hrvatskoj ne pripada u osnovna ljudska i profesionalna prava raditi vlastitim sredstvima za rad, držati vlastitu arhivu i njome raspolagati, ako se državnim činovnicima ne sviđa ono što radite ili kako to radite.


Riječ je, da podsjetimo, o predstavci Željka Peratovića, novinara istraživača, Vijeću za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija i saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, u kojoj traži da zaštite njegova ljudska i profesionalna prava. Predstavka je, kako vidjesmo, odbačena.

Pritvaranje Peratovića je u izvijesti Freedom Housea bilo navedeno izrijekom, uz provalu u stan Gordana Malića i uz prijetnje smrću Robertu Valdecu, kao razlog što je Hrvatska svrstana tek na 78 mjesto svjetske tablice medijskih sloboda. Spomenimo i da je Hrvatsko novinarsko društvo podržalo svog člana Peratovića u njegovoj predstavci. U HND-u kažu da je objavljen navodni dokument SOA-e iz kojeg proizlazi da SOA inkriminira Peratovića zbog pisanja.


Željko Peratović je, naime, profesionalno istraživao dosad neprocesuirano ubojstvo svjedoka ratnih zločina Milana Levara i opstrukciju istrage nad Levarovim ubojicama, za koju on sumnjiči baš pripadnike sigurnosno-obavještajnog sustava.


Usput, objavljena je i nedemantirana analiza koju je SOA provela baveći se Peratovićevim radom i u kojoj se priznaje, ne bez hvale, da SOA “smanjuje štetu” ubacujući se u obavijesni prostor, komentirajući po blogovima i inim internetskim mjestima. Naravno, nije prvi put da neka državna tajna služba ciljano širi (dez)informacije - to se zbiva i u Italiji, gdje je vojna špijunaža imala poseban odjel u svrhu dezinformiranja i difamiranja - ali to jamačno nije svrha radi koje građani tu službu plaćaju. U pristojnom svijetu to bi bila sramota, a ne razlog za stjecanje plaće i odlikovanja.

Slučaj Pukanić: Državna policija i njezina unutrašnja kontrola, te jedan saborski odbor, utvrdili su da nema ničega nezakonitoga da se građanina, koji poziva novinare da im nešto rekne, u tome spriječi tako da policija toga građanina, primjenom sredstava prisile uključujući i lisice, odvede iz njegova doma u psihijatrijsku bolnicu, u koju teritorijalno ne pripada, bez uredne liječničke procedure, bez ikakva medicinskog osnova (kako je utvrđeno naknadnim specijalističkim pregledom), i ondje se tog građanina drži prisilno danima.

Riječ je, da podsjetimo, o Mirjani Pukanić.

Pitanje je kako bi ona prošla da se nije angažirao Hrvatski helsinški odbor, dakle nevladina organizacija, za razliku od državnih organa koji su postupali, čuli smo, posve zakonito.

Sloboda informiranja je, naravno, glavni cilj tih zakonitih a nedopustivih postupaka, ali ona nije glavna žrtva. Još je ugroženija sama građanska sloboda. Ako je vjerovati nadležnim organima da zakon u Hrvatskoj omogućava i opravdava pritiske i ugroze slobode koje su pretrpjeli građani Željko Peratović i Mirjana Pukanić - to znači da se u istoj situaciji može posve zakonito naći svaki od vas, građanke i građani, koji ste glasali na izborima za donositelje takvih zakona i koji iz svojih poreza to financirate.

Inoslav Bešker, Jutarnji.hr, 14.05.2008



Post je objavljen 22.05.2008. u 07:41 sati.