Veliki je dar kad ti netko pokloni ljubav,
Poklanjaš ljubav, u omotu straha od
gubitka voljene osobe.
Otvoriš ga, osjetiš ljepotu života.
Kada mi daješ poklon,
ne moraš ga zamotati,
mene izgubiti nećeš.
Nestane tvoj poklon, izgubi se negdje
da ni sama ne znaš gdje i zašto,
izgubi se onda i moj.
Ostane mi samo omot moga,
zapetljan u njemu, zahvalan do groba
što sam tvoj poklon imao,
jer samo ljepotu pamtim,
a tuga prođe, ili postane navika.
Znam da je u svakom od nas poklon spreman,
samo još ne znamo kome ga dati.
(arhiva)
Post je objavljen 19.05.2008. u 23:25 sati.