Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/angelo1

Marketing

STEPINČEVE PROPOVIJEDI O LURDSKIM UKAZANJIMA


1. "BUDITE ZAHVALNI!" (Kol 3, 15)*

Dragi vjernici!
Ove godine (Stepinac piše 1958. za prvi dan mjeseca svibnja – m.op.) navršuje se ravno sto godina otkad se Bl. Djevica Marija ukazala u Lurdu (13. svibnja 1858. - m.op.) onoj skromnoj pastirici, danas kanoniziranoj svetici Sv. Bernardici Soubirous. Čitav katolički svijet iz Europe, Amerike, Afrike, Australije, Azije sprema se da oda dostojnu počast našoj nebeskoj Majci prigodom prve stogodišnjice njezina ukazanja u Lurdu. Sveti Otac papa Pio XII. izdao je posebnu encikliku 2. srpnja prošle godine, upravljenu francuskim kardinalima, nadbiskupima i biskupima.

Zar da naš narod, koji je kraj svih svojih slabosti i grijeha, ipak odan Majci Božjoj, zaboravi tu obljetnicu? Ne! Danas više nego ikada moraju katolici svega svijeta biti jedno srce i jedna duša, kad se radi o tome, da se oda dostojno priznanje najsvetijoj predstavnici čovječanstva, Majci Kristovoj, Majci Božjoj, i kad se radi o tome, da se okoristimo poukama, koje nam daje to ukazanje. Ništa Marija toliko ne želi, kao to da se okoristimo njezinim poukama koje su usmjerene na našu vremenitu i vječnu sreću.

I ovdje bi se moglo reći s apostolom Sv. Jakovom: "U krotkosti primite usađenu riječ koja može spasiti duše vaše" (Jak 1,21). A što nam govori Bogorodica prigodom ove stogodišnjice? Uglavnom nam ponavlja ono isto što je rekla i prije sto godina. Katkada govori činjenicama, katkada običnim govorom, ali i jedan i drugi način imaju jednaku golemu vrijednost. Ovaj prvi dan svibnja, u čast Lurdskoj Gospi prigodom stogodišnjice njezina ukazanja, otvorit ćemo svoje uši i srca da čujemo i shvatimo što nam govori sama činjenica njezina ukazanja.

A što nam govori? Ono što je rekao Sv. Pavao apostol u Poslanici Kološanima: "Zahvalni budite!" (Kol 3,15). A i Sveti Otac u svojoj enciklici francuskom episkopatu kaže slično: "S vama, predragi sinovi i časna braćo, smatramo da moramo zahvaliti Bogu za veliku Milost iskazanu vašoj domovini i za tolike milosti prosute kroz jedno stoljeće nad mnoštvom hodočasnika. Želimo također pozvati sve naše sinove u toj jubilarnoj godini da obnove svoju velikodušnu i punu pouzdanja pobožnost prema onoj koja se, prema riječima Sv. Pija X., udostojala udariti u Lurdu 'prijestolje svoje neizmjerne dobrote'".

1. Možda će koga začuditi riječ da dugujemo veliku zahvalnost Bogu i Bogorodici za ukazanje u Lurdu. Ali čujte! Veliki i neizmjerni Bog dao je u svojoj beskrajnoj dobroti ljudima mogućnost da ga mogu upoznati na dva načina. Prvim načinom preko naravi, drugim načinom po objavi. Da ga može upoznati preko naravi, dao je čovjeku razum i dva oka u glavi. Te oči imaju prilike svaki dan promatrati divna djela Božja u naravi, iz kojih onda razum nužno mora zaključiti da postoji Tvorac svega toga, jer se nijedna stvar ne može sama načiniti. Otkad je svijeta i stoljeća, niste ni čuli ni vidjeli da se sama načinila npr. cipela, sat, stol, konj, a kamoli ljudi ili anđeli. Samo luđak može vjerovati da je nešto samo od sebe nastalo.

Ali, kad je ljudski razum iza pada u raju potamnio, a volja oslabila, teško bi čovjek ikada došao do ispravne spoznaje Boga, da se Bog nije ljudima izravno objavio. Objavio se onim starozavjetnim patrijarsima, kao što su Noa, Abraham, Izak, Jakov. Objavio se velikim starozavjetnim prorocima, kao što su Ilija, Izaija, Elizej, Jeremija, Danijel, Ezekiel i mnogi drugi. Poslao je velikoga svetoga Ivana Krstitelja na svijet. No, najsavršenije se objavio preko Sina svoga, Isusa Krista, koji je trideset i tri godine proboravio na ovoj zemlji i kroz tri i pol godine javno poučavao ljude. Za sve pak što je Bog objavio, saznajemo ili iz pisane riječi Božje, a to je Sveto pismo, ili iz usmene predaje, koju nam čuva sv. Crkva. I to bi moralo biti dosta za čovjeka.

Ali Bog poznaje neizmjernu slabost i bijedu ljudsku. On je dobro znao da će strasti čovjeka brzo odvući na stranputice, ako ne bude bez prestanka podržavao luč vjere u srcima ljudskim i drugim pomoćnim sredstvima. U tu svrhu vidite, braćo, Bog nije, takoreći, nikada prestao kroz ovih skoro dvadeset stoljeća, da sad ovdje, sad tamo dopusti da se Presveta Mati Božja ukaže jadnim ljudima i potakne ih opet na pouzdanje u Boga, oživi luč vjere, koja se u jednom ili drugom kraju ili možda i na čitavom svijetu počela gasiti. Iskustvo pokazuje da su sva ta ukazanja Majke Božje imala neočekivane uspjehe i neizmjerno mnogo pomogla učvršćenju vjere u srcima ljudskim i obraćenju ljudi Bogu, od koga su se udaljili svojim grješnim životom.

2. Mi ćemo se zaustaviti ukratko, jer nam vrijeme ne dopušta opširnije govoriti, samo kod nekoliko zadnjih glasovitih ukazanja Majke Božje. Tko od vas nije čuo za ukazanje Bogorodice Sv. Katarini Labouré? I to više puta, počam od 18. srpnja 1830. godine. Plod je bio divan. Danas je već po svijetu rašireno više od sto milijuna takozvanih čudotvornih medaljica, koje su kovane na želju Marijinu, izraženu preko ove svetice. Samo Bog znade broj velikih grješnika, koji su se obratili preko ovih medaljica i samo Bog znade pojačanu revnost u vjeri kod milijuna duša nakon tih ukazanja.

Tko od vas nije čuo za ukazanje Majke Božje u La Salette? Danas je tamo ogromna bazilika, nakon tih ukazanja niknuo je i poseban Red u Crkvi, koji širi pobožnost prema Majci Božjoj od La Salette. Samo Bogu je poznato sve dobro što je odatle proizašlo.

Tko od vas ne zna za ukazanje Majke Božje u Fatimi u Portugalu. Odatle proizašlo dobro ne može se dovoljno ocijeniti. Danas tamo k veličanstvenoj bazilici fatimskoj dolaze milijuni ljudi da se kaju za grijehe, da mole oproštenje, da odu preporođeni duhom Božjim svojim kućama. Kad je sveti lik Fatimske Gospe pošao oko svijeta, stotine tisuća ne samo kršćana katolika nego i drugih kršćanskih sljedbi, pače i muslimana i čak pogana, odavalo je počast nebeskoj Majci. Koliki porast vjere u srcima ljudi nakon fatimskih ukazanja! Tko od vas nije čuo za ukazanje Majke Božje u Beauraingu u Belgiji? I drugim mjestima? I već tisuće i desetci tisuća ljudi hrle u ta svetišta, ohrabreni, ojačani u svojoj vjeri pojavom Bogorodice. Tko od vas nije čuo za ukazanje plačuće Gospe u Sirakuzi na Siciliji? Tisuće i tisuće hrle tamo da se kaju, da mole. Koliko ojačanje vjere u srcima ljudi!

Tko od vas nije čuo za ukazanje Gospe od Tre Fontane u Rimu? Koliki opet porast vjere u srcima ljudi! Ali nećemo duljiti. Nema ni najmanje sumnje da je ukazanje Majke Božje u Lurdu prije sto godina neizmjerno mnogo pomoglo učvršćenju svete vjere u dušama milijuna ljudi, i to u razdoblju kad su liberalizam, masonstvo, laicizam, modernizam i niz drugih zabluda upeli sve sile da unište vjeru u srcima ljudi i po mogućnosti istrijebe ime Božje sa zemlje. I to ukazanje prije sto godina bio je jedan od onih zahvata Presvete Majke Božje, za koju vrijedi riječ: "Sva si krivovjerja sama uništila!" Albigenze i bogumile krunicom koju je dala Sv. Dominiku, tursku silu snagom koju je isprosila po krunici kršćanskom oružju (Lepant, Beč, Petrovaradin itd.), a moderne Golijate liberalizma, masonstva i svih zabluda, uz divno vodstvo posljednjih velikih papa, možda najviše upravo ovim svojim velikim ukazanjima, od kojih bez sumnje jedno od prvih mjesta zauzima Lurd.

3. Može li tko sumnjati da dugujemo golemu zahvalnost Bogu i Majci Božjoj za ovo dobročinstvo ukazanja u Lurdu prije sto godina, a sada nakon sto godina i za neizmjerna dobročinstva koja su odatle proizašle za Crkvu i za pojedince. I kad apostol opominje – "grati estote", zahvalni budite – zar ne vrijedi to i za ovo dobročinstvo? Zapamtite dobro što veli jedan tumač Svetoga pisma na ovu riječ apostolovu – zahvalni budite: "Kad ne bi bilo zahvalnosti, sve bi se krjeposti dokinule".

Evo, dakle, prva stvar koju nam želi poručiti Bogorodica nakon sto godina svoga ukazanja u Lurdu, ne riječima jezika, nego riječju djela, činjenice: "Budite zahvalni!" Koliko i Bog i Bogorodica paze na zahvalnost, tko vam više o tome govori, nego Crkva svaki dan u predslovlju sv. Mise? "Uistinu dostojno je i pravedno, pravo i spasonosno, da Ti vazda i svagdje zahvaljujemo, Gospode sveti, Oče svemogući, vječni Bože!" I zato je nezahvalnost bila uvijek svojstvo niskih duša, kao što je i zahvalnost svojstvo plemenitih duša.

Jedne godine sjedila su u Amsterdamu u Nizozemskoj nakon izvedbe oratorija u dvorani svoga hotela tri gospodina. Već je bilo kasno u noći, kadli stupi unutra poznati njemački glazbenik Max Reger. Odmah upita jednoga od te trojice: "Jeste li Vi katolički svećenik?" "Jesam", glasio je odgovor. "Onda Vas molim za razgovor u četiri oka", reče Reger. Otišli su u sobu toga svećenika. Kad su stupili unutra, otkrije Reger svoje smrtne slutnje svećeniku. On je pao na koljena i sav potresen rekao svećeniku: "Ja ćutim smrt u svojim žilama i hoću da se smjesta izmirim sa svojim Stvoriteljem, sada, na licu mjesta. On neka mi pomogne, jer od mladosti se nisam više ispovijedao."

Ispovijed je počela i sretno završila, Max Reger "uredio je svoj račun s dragim Bogom". Drugog jutra sreo je svećenika na ulici. "Velečasni", poviče mu, "Vi ste od sada moj najbolji prijatelj, Vi ste me spasili. Jer ja znam, ja ću naskoro umrijeti. Nemam više ništa na savjesti. Ali još nešto! Ja sam Vam sinoć rekao da ću komponirati jedan Očenaš prije nego umrem. No, sad to povlačim. Radije ću komponirati jedan Salve Regina, jednu Zdravo, Kraljice u čast Majci Božjoj koja me k Vama dovela. Jer iako nikad nisam prakticirao svoje vjere, ali Ave Maria ipak sam bar od vremena do vremena molio." Taj razgovor bio je 23. ožujka 1916. u Amsterdamu. Dana 11. svibnja iste godine bio je glazbenik Max Reger mrtav.

Većina vas niste glazbenici da biste u zahvalu Bogorodici komponirali Salve Regina ili koju drugu pjesmu. Ali ima tisuće drugih načina da joj iskažete svoju zahvalnost, ne samo za osobna dobročinstva koja ste primili, nego i za golemo dobročinstvo koje je iskazala svemu svijetu, ukazanjem prije sto godina maloj skromnoj pastirici, a sada svetici Sv. Bernardici Soubirous. "Grati estote", opominje nas apostol, zahvalni budite! Opominje vas svaki dan na to Crkva u predslovlju svete Mise. Opominje vas i Sveti Otac u ovoj enciklici, koju smo na početku spomenuli, enciklici francuskom episkopatu prigodom stote godišnjice lurdskih ukazanja. I to je prva riječ, koju vam upućuje Bogorodica prigodom stote godišnjice ukazanja.

Ako budete zahvalni, Ona će se pobrinuti da i vama smrtna ura bude tako vedra i mirna, kao i ovome glazbeniku, makar je tolike godine slabo vršio svoje vjerske dužnosti.
......................................
* post u povodu 16. hrvatskog vojno-redarstvenog hodočašća u Lurd (u sklopu jubilarnog 50. međunarodnog vojnog hodočašća u 150. obljetnici Marijina ukazanja u Lurdu)


Post je objavljen 20.05.2008. u 00:23 sati.