-bitno i ono što je očima skriveno = nutarnji život duše
-izreke upućuju na izgrađivanje krjeposna života i na iskorijevanje mana koje, jednom ukorijenjene u duši, pogoduju razvoju poročnog i nečovječnog te predstavljaju opasnost da se čovjek, zarobljen strastima i porocima, sroza na sebi nedostojnu razinu
-umjeće vladanja sobom i svojim požudama i pobjeđivanje samovolje
-„Ovdje napor, a tek ondje nagrada." -abba Barsanufije
-„Što god tvoja duša želi u suglasnosti s Bogom, to čini i sačuvat ćeš svoje srce čisto." - sv. Antun
-Da bi čovjek susreo Boga, treba se najprije „vratiti" u sama sebe, u svoje srce. Kada čovjek u sebi uskladi riječi i djela, kada se duša vrati u samu sebe, tada se volja jedinstvenim pokretom okreće prema Bogu.
-u pustinji mogućnost dvostrukog života svedena na minimum
-bitan je nutarnji hod prema Bogu, koji se može postići i na druge načine (osim pustinjačkim životom), već kako milost kome rasporedi
-Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi. (Mt 12,37)
SV. ANTUN VELIKI
-Nitko ne može ući u kraljevstvo nebesko neiskušan. Ukloni kušnje i nitko se neće spasiti.
-Ne uzdaj se u svoju pravednost, ne žali zbog onoga što je prošlo i obuzdaj jezik i trbuh.
-Onaj koji živi u pustinji i posvetio se samotovanju riješio se trojice neprijatelja: slušanja, govorenja i gledanja. Ostao je samo jedan, a to su misli ili boj srca.
-Neki brat koji je ostavio svijet i razdijelio svoje imanje siromasima, ostavivši ipak nešto malo za sebe, dođe k abba Antunu. Doznavši to starac mu reče: „Ako želiš postati monah, pođi u ono selo, kupi mesa te njime prekrij svoje golo tijelo, a zatim se vrati ovdje." Kada je brat to učinio, psi i ptice mu razdirahu tijelo. Došavši pred starca on ga zapita je li učinio kako mu savjetova. Nakon što mu je ovaj pokazao razderano tijelo, sveti Antun reče: „Oni koji ostavljaju svijet, a žele posjedovati stvari, na isti način bivaju napadani od demona koji ih razdiru."
-Dolazi čas kada će ljudi mahnitati i čim budu vidjeli nekoga koji ne mahnita, navalit će na njega govoreći: "Ti si pomahnitao!", zato što nije nalik njima.
ARSENIJE
-Upućen sam, naime, u rimske i grčke nauke, no još nisam svladao ni abecedu ovoga seljaka.
- Dok je neki starac sjedio u svojoj ćeliji, dođe mu glas: „Dođi i pokazat ću ti ljudska djela.“ On usta i iziđe, a glas ga povede na neko mjesto i pokaza mu Etiopljanina, kako sječe drva i slaže veliku hrpu. Kada je htio ponijeti drva, nije mogao. Umjesto da odvoji nešto tereta, opet nasiječe drva i doda na hrpu. To je činio dugo vremena. Ode malo dalje pa mu pokaže čovjeka kako stoji pokraj jame i grabi vodu iz nje te je izlijeva u šuplju posudu tako da je voda istjecala natrag u jamu. Reče mu glas opet: „Dođi, pokazat ću ti još nešto.“ Ugleda hram i dva čovjeka na konjima kako jedan nasuprot drugome nose unakrsno komad drva. Htjedoše proći kroz vrata, no nisu mogli zbog toga što su im se komadi drva sudarali. No, ni jedan se ne povuče pred drugim kako bi ispravio svoj komad drva. Tako ostadoše ispred vrata. Glas na to reče: „Ovo su oni koji nose jaram pravednosti s ohološću i ne poniziše se kako bi se popravili i hodali poniznim putem Kristovim. Zato i ostaju izvan kraljevstva Božjega. A onaj koji siječe drva, čovjek je u mnogim grijesima. Umjesto da se obrati, još dodaje bezakonja na svoje grijehe. Onaj što grabi vodu, čovjekje koji, doduše, čini dobra djela, ali ih zatim pomiješa s lošim djelima pa time upropasti i dobra djela. Svaki čovjek treba, dakle, paziti na svoja djela kako se ne bi uzalud trudio.“
AGATON
-Kakav god način života čovjek odabere, bude li ustrajan, pronaći će počinka. No, moliti se znači boriti se do posljednjega daha.
BESARION
-Kada postigneš mir i nemaš borbe, tada se ponizi kako te radost ne bi zavela na stranputicu jer kada se hvalimo, bivamo predani u borbu. Često Bog zbog naših slabosti ne dopušta da padnemo u borbu kako ne bismo bili pobijeđeni.
EPIFANIJE
-Potrebno je da oni koji mogu, nabavljaju kršćanske knjige. Jer i sam pogled na takve knjige čini nas manje raspoloženima za grijeh, a pobuđuju nas da više mislimo na pravednost.
-Veliko utočište od grijeha jest čitanje Pisma.
-Bog otpušta dug grješnicima koji se obrate, kao što je učinio s bludnicom i carinikom. No, od pravednih zahtijeva čak i kamatu. To se odnosi na ono što je rekao apostolima: „Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.“ (Mt 5,20)
EVAGRIJE PONTSKI
-Uzdrži se od veza s mnogim ljudima da ti duh ne bi lutao pa da izgubiš nutarnji mir.
IZAIJA SKITSKI
-Ako se Bog želi smilovati duši, a ona bježi i ništa ne podnosi, nego čini ono što hoće, tada on DOPUŠTA da duša trpi ono što ne želi ne bi li ga ponovno počela tražiti.
TEODOR FERMEŠKI
-Abba Teodor Fermeški jednom je dobio tri dobre knjige te je pošao k abba Makariju i upitao ga: „Imam tri dobre knjige, a i braća se njima služe i koriste im. Reci mi, dakle, što mi je činiti? Da ih zadržim sebi i braći na korist ili da ih prodam i novac podijelim siromasima?“ Starac mu odgovori: „Dobro činiš i ovako i onako, ali je bolje biti bez ičega.“ Kada je to čuo, ode, proda knjige i podijeli siromasima.
MAJKA TEODORA
-Upita majka Teodora oca Teofila o riječima Apostola: „Što to znači iskupljujte vrijeme (Kol 4,5)?“ On joj odgovori: „Ta nam riječ pokazuje kako da se okoristimo. Na primjer, što ako ti dođe čas uvrede? Otkupi čas uvrede poniznošću i strpljivošću i imat ćeš koristi od njega. Ili čas sramote? Otkupi i taj čas prihvaćanjem i okoristit ćeš se. Tako sve protivštine, ako želimo, možemo učiniti sebi korisnima.“
-Baš kao što stabla, ako ne budu na zimi i kiši, ne mogu donijeti roda, tako je i s nama. Ovo je vrijeme zime i nećemo postati baštinici kraljevstva nebeskoga osim kroz nevolje i kušnje.
-Dobro je živjeti povučeno. Razborit čovjek vodi miran život. Velika je stvar za djevice ili monahe živjeti povučeno, a još veća za one koji su mlađi. Ali znaj, čim započneš živjeti u miru, odmah dolazi zli i opterećuje dušu nemarom, malodušjem, mislima. Opterećuje i tijelo bolestima, mlitavošću, slabošću koljena i svih udova te tako slama snagu duše i tijela, tako da si bolestan i ne možeš doći na zajedničku molitvu. No, ako ustrajemo u bdjenju, sve to prođe. Bijaše tako neki monah koji je, krenuvši na zajedničku molitvu, dobio groznicu, a uhvatili ga i trnci i glavobolja. Reče samome sebi: „Eto, bolestan sam, gotovo na samrti. Ustat ću, dakle, prije nego što umrem i poći na zajedničku molitvu.“ Razmišljajući na taj način prisilio je sama sebe i došao na zajedničku molitvu. Kada je molitva bila gotova, nestade i ognjice. Tako razmišljajući brat se odupro, došao na molitvu i pobijedio svoje misli.
-Ni isposništvo, ni bdijenje, ni sve trpljenje ne spašava, već samo istinska poniznost.
-Još je pričala majka Teodora o nekomu monahu koji je zbog mnogih kušnja rekao: „Idem odavde!“ Dok je obuvao sandale, ugleda drugoga čovjeka kako i on obuva svoje sandale. Taj mu reče: „Zar odlaziš zbog mene? Pa ja idem pred tobom kamo god ti pošao.“
IVAN MALI
-Pričali su o abba Ivanu Malome kako je jednom rekao svome starijem bratu: „Htio bih postati bezbrižan kao što su anđeli bezbrižni. Ne rade ništa, nego bez prestanka slave Boga.“ Uzeo je svoj ogrtač i otišao u pustinju. Nakon tjedan dana vrati se svome bratu. Kada je pokucao na vrata, prije nego što će mu otvoriti, čuo je brata kako govori: „Tko si ti?“ On odgovori: „Ja sam, Ivan, brat tvoj.“ On mu odvrati: „Ivan je postao anđeo i nije više među ljudima.“ Ovaj ga stade preklinjati: „Ja sam.“ No nije mu otvorio, nego ga ostavi da se muči od zore. Onda mu napokon otvori i reče: „Ti si čovjek i još uvijek trebaš raditi kako bi mogao jesti.“ On se tada pokaja i reče: „Oprosti mi.“
-Ja sam poput čovjeka koji sjedi ispod velika drveta i promatra mnoge zvijeri i zmije kako mu se približavaju. Kako ne može ostati u njihovoj blizini, uspne se na drvo i tako se spasi. Isto je i sa mnom. Sjedim u svojoj ćeliji i promatram zle misli kako mi dolaze. Budući da nemam snage boriti se protiv njih, utječem se Bogu po molitvi i tako se spašavam od neprijatelja.
-Abba Poemen je pričao o abba Ivanu Malome kako je molio Boga da ukloni požude od njega ne bi li postao bezbrižan. Pođe te reče nekomu starcu: „Vidim da sam našao počinak i nemam više nikakve kušnje.“ Starac mu odgovori: „Idi, moli Boga da ti dođu kušnje kako bi ti se vratile prvotna potištenost i poniznost jer kušnje pomažu duši da napreduje.“ Tako je molio te su mu se kušnje vratile i više nije molio da odu od njega, nego bi govorio: „Daj mi, Gospodine, da budem ustrajan u kušnjama.“
-U nekomu je gradu živjela lijepa bludnica koja je imala puno ljubavnika. Dođe k njoj neki glavar pa joj reče: „Obećaj da ćeš mi biti vjerna i uzet ću te za ženu.“ Ona mu obeća. On je oženi i odvede u svoju kuću. Njezini su je ljubavnici tražili te rekoše: „Onaj glavar ju je odveo u svoju kuću. Ako odemo u njegovu kuću, a on to sazna, kaznit će nas. Hajdemo radije iza kuće pa ćemo joj zazviždati. Kada prepozna naš zvižduk, doći će k nama pa krivica ne će pasti na nas.“ Kadaje začula zvižduk, žena začepi svoje uši te se povuče u unutarnju sobu i zatvori vrata.“
Ova bludnica je naša duša. Njezini su ljubavnici požude i ljudi. Glavar je Krist. Unutarnja prostorija je življenje u vječnosti. Oni koji joj zvižde su zli demoni. No ona uvijek bježi Kristu.
-Takva je, eto, bila služba monaha iz Skitije: ohrabriti one koji su u borbi i prihvatiti trpljenje na sebe kako bi pridobili druge da čine dobro.
IZIDOR IZ SKITIJE
-Pričao je o abba Izidoru kako su mu dolazile misli: „Ti si velik čovjek.“ On bi im odgovarao: „Zar ću se uspoređivati s abba Antunom? Ili sam postao poput abba Pamba? Ili poput ostalih otaca koji su ugodili Bogu?“ Kada bi tako učinio, smirio bi se. A kada bi ga neprijateljstvo demona činilo malodušnim plašeći se kako će biti bačen, nakon svega ovoga, u pakao, on bi im odgovarao: „Sve da budem i bačen u pakao, vas ću uvijek pronaći ispod sebe!“
KASIJAN
-Sveti German i ja pođosmo u Egipat k jednomu starcu. Budući da nas je lijepo ugostio, upitasmo ga: „Zbog čega u vrijeme dok imate braću u gostima ne obdržavate pravilo posta kakvo mi primismo u Palestini?“. On im odgovori: „Post je uvijek s nama, a vas ne mogu imati uvijek kod sebe. Post je korisna i potrebna stvar, ali ovisi o našemu izboru, no izvršiti djelo ljubavi bez izlike traži Božji zakon. U vama stoga primam Krista i trebam vam služiti sa svom gorljivošću. A kada vi odete, ja se opet mogu prihvatiti posnoga pravila. Jer ne mogu svatovi postiti dok je zaručnik s njima. Kad im se oduzme zaručnik, tada će s pravom postiti (Mk 2,19-20).“
-Bijaše neki monah koji je živio u špilji u pustinji. Dođe mu vijest od njegovih rođaka po tijelu: „Otac ti je u teškoj nevolji i ima umrijeti. Dođi po svoje nasljedstvo.“ On im odgovori: „Ja sam prije njega umro svijetu. Mrtav živoga ne može naslijediti.“
LUCIJE
-Neki monasi, zvani euhiti, dođoše jednom k abba Luciju u Henaton, a starac ih upita: „Kakvim se ručnim radom bavite?“ Oni mu odgovore: „Mi se ne bavimo ručnim radom, nego, kao što reče Apostol, molimo bez prestanka.“ Starac ih upita: „Zar ne jedete?“ Odgovore: „Jedemo.“ Nato ih upita: „Dok jedete, tko se moli umjesto vas?“ Opet ih upita: „Zar ne spavate?“ Odgovore: „Spavamo.“ Starac reče: „Dok spavate, tko se moli umjesto vas?“ Nisu znali što bi mu odgovorili. Tada im reče: „Oprostite mi, ali vi ne činite to što ste rekli. Ja ću vam pokazati kako se ja molim bez prestanka radeći svoj ručni rad. Sjednem s Bogom i malo poškropim trstiku te pletem užad i kažem: Smiluj mi se, Bože, po velikom milosrđu svome i po svom obilnom smilovanju izbriši moje bezakonje (Ps 51,3).“Reče im: „Nije li to molitva?“ Odgovore: „Jest.“ Tada im reče: „Kada tako ostanem čitav dan u radu i molitvi, zaradim više-manje šesnaest novčića od kojih dva ostavim na vratima, a ostalo potrošim na hranu. Onaj koji uzme dva novčića moli za mene dok ja jedem ili dok spavam. Tako po milosti Božjoj doista molim bez prestanka.“
LONGIN
-Jednom abba Longin upita abba Lucija o trima stvarima: „Htio bih otići u tuđinu.“ Starac mu reče: „Ako ne možeš obuzdati svoj jezik gdje god dođeš, ne ćeš biti stranac. Stoga ovdje obuzdaj svoj jezik i bit ćeš stranac.“ Reče mu opet: „Htio bih postiti.“ Starac odgovori: „Prorok Izaija reče: Spuštati kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo, hoćeš li to zvati postom (Iz 58,5), nego radije obuzdaj svoje zle misli.“ Reče mu treći put: „Htio bih pobjeći od ljudi.“ Starac odgovori: „Ako najprije ne živiš ispravno među ljudima, ne ćeš moći živjeti ispravno ni u samoći.“
MAKARIJE EGIPATSKI
-Zla riječ i dobre čini zlima, a dobra riječ i zle čini dobrima.
MOJSIJE
-Ne ogovaraj nikoga, nego reci: Bog poznaje svakoga. Nemoj se slagati s ogovaračem niti se zajedno s njim smij u njegovu ogovaranju, ali nemoj ni mrziti onoga koji ogovara svoga bližnjega. To znači ne suditi. Nemoj imati kojega čovjeka za neprijatelja i nemoj držati neprijateljstvo u svome srcu. Nemoj mrziti onoga koji je neprijateljski raspoložen prema bližnjemu. Evo što znači mir. Ovako sebe hrabriti: „Muka traje malo vremena, a počinak čitavu vječnost, po milosti Božjoj. Amen.“
MATOES
-Koliko je čovjek bliže Bogu, toliko više vidi sebe kao grješnika.
NISTERON
-netko je od otaca upitao abba Nisterona Velikoga(...): „Koje dobro djelo mi je činiti?“ On mu je odgovorio: „Nisu li sva djela ista? Pismo govori da je Abraham bio gostoljubiv i Bog je bio s njim, Ilija je ljubio samoću i Bog je bio s njim, David bijaše ponizan i Bog je bio s njim. Čini, dakle, ono što vidiš da tvoja duša želi potaknuta od Boga i čuvaj svoje srce.“
NETRA
-Pričalo se o abba Netri, učeniku abba Silvana, kako je, živeći u svojoj ćeliji na gori Sinaj, umjereno udovoljavao potrebama svoga tijela, a kada je postao biskup u Faranu, prisilio se na vrlo težak način života. Njegov mu učenik reče: „Abba, kada smo bili u pustinji, nisi se ovoliko trapio.“ Starac mu odgovori: „Tamo su pustinja, i samoća, i siromaštvo i želio sam upravljati tijelom tako da se ne razbolim i ne počnem tražiti nešto što nemam. A ovo je svijet i ovdje ima netko tko će mi pomoći ako se i razbolim pa ovo činim kako ne bih uništio monaha u sebi.“
KSANTIJE
-I pas je bolji od mene jer je vjeran i nikoga ne sudi.
POEMEN
-Ne možeš zaustaviti misli koje ti dolaze. Tvoje je da im se suprostaviš.
-Bijaše neki svjetovnjak sveta života. Dođe k abba Poemenu (...) i ispriča prispodobu: Neki čovjek reče svome prijatelju: „Imam želju vidjeti cara. Hajde sa mnom.“ Prijatelj mu odgovori: „Ići ću s tobom do pola puta.“ Ovaj reče drugome prijatelju: „Povedi me k caru.“ Ovaj mu reče: „Povest ću te do careve palače.“ Zatim reče trećemu: „Hajde sa mnom k caru.“ Odgovori mu: „Poći ću i povest ću te do palače, zatim ću stati i razgovarati pa te uvesti k caru.“ Oni ga upitaše: „U čemu je smisao ove prispodobe?“ Odgovori im: „Prvi prijatelj je isposništvo koje dovodi do puta, drugi je čistoća koja doseže do neba, a treći je milosrđe koje nas sa sigurnošću dovodi k caru - Bogu.“
-Ovo je riječ zapisana u Evanđelju: Tko ima haljinu, neka je proda i kupi mač (Lk 22,36), to jest tko nalazi počinka, neka ga napusti i drži se uska puta.
-Pisano je: što su oči tvoje vidjele, o tome svjedoči (Izr 25,8), a ja vam kažem: ako i dotaknete rukama svojim, nemojte svjedočiti. Neki se brat prevario u takvoj stvari pa mu se učinilo da vidi svoga brata kako griješi sa ženom te im nakon mnogo borbe priđe misleći da su to oni te ih šume nogom rekavši: „Hoćete li već jednom prestati?“ Tada shvati da su to snopovi žita. Zato vam kažem: čak i ako dotaknete rukama, nemojte koriti.
-Budi im primjer, a ne zakonodavac.
-Zlo se zlom nikada ne uklanja, nego, ako ti tko učini zlo, ti mu učini dobro, kako bi dobročinstvom uništio zlo.
PAFNUCIJE
-Kud god pošao, ne prosuđuj sama sebe i imat ćeš mir.
SINKLETIKA
-Oni koji dolaze k Bogu, u početku imaju veliku borbu i napor, a poslije neizrecivu radost. Kao što i oni koji žele zapaliti vatru, najprije ih zahvati dim i suze im oči te tako postignu što su htjeli (jer rečeno je: Bog je naš oganj što proždire (Heb 12,29)), tako i mi u sebi trebamo rasplamsati oganj suzama i naporom.
-Zašto mrziš čovjeka koji te ražalostio? Nije ti on učinio nepravdu, već đavao. Mrzi bolest, a ne onoga koji je bolestan.
Post je objavljen 17.05.2008. u 18:09 sati.