Muškarci. Upakirani u siva, pažljivo ispeglana, odijela. Umjesto mašne, na vrhu paketa vijore se košuljice pastelnih boja, s nekoliko raskopčanih gumbova. Na dnu, pak, svježe očišćene crne cipele. Sa špicastim završetkom.
Iz desnih im ruku vise aktovke, lijeve produžuju cigarama. Sjatili se oko okruglog, kožom presvučenog, šanka poput jata sektaša spremnog za vrbovanje novih članova. Dobro, možda je sekta ipak prejaka riječ za pripadnike Amwaya. A možda i ne.
Uspravnim držanjem i pretjeranim pokazivanjem svježe opranih žutih zubiju, kao da se trude postati centrom svijeta u očima malodobne konobarice.
Predvodnik krda napinje pločice ispod nježno ljubičaste košulje. Odlaže aktovku na prašnjavi pod, laktovima se podbočujući o šank.
“Popij nešto na moj račun”, izgovara dovoljno glasno da ga mogu čuti svi koji žele, kao i oni koji ne žele.
Konobarica ga pogledava tobože iznenađeno, koketno zabacujući kosu kao da joj se upravo ostvario životni san. Iz pogleda samoprozvanog zavodnika, upućenog prisutnima, isijava jasna poruka – plijen je pao.
“Ah!”, uzdiše maloljetnica. “Kad bih nešto popila svaki put kad se netko ponudi platiti, raspukla bih se od viška tekućine.”
Zrakom se razlijeva muk, potom nešto hihotanja i na kraju gromoglasan smijeh.
Napirlitani zavodnik zgažen je zajedno s ključevima najnovijeg modela BMW-a koje je odložio ispred sebe, zajedno s kupljenom diplomom pravnog fakulteta što mu čami u aktovci i zajedno sa svojim metroseksualnim držanjem.
Ranjeni se boškarin pretvara da ne vidi šiktanje krvi što mu se iz, upravo odrezanog, komada ega razlijeva po vrhovima cipela, već uvlači novu dozu nikotina, okrećući očne duplje prema novom potencijalnom plijenu koji se, sa školskom torbom na leđima, upravo domogao šanka.
Post je objavljen 15.05.2008. u 12:01 sati.