Marketing
Osaka, drugi put. Dio treći: Dotombori
Dotombori je osačka kucavica - masa dućana, restorana i prolaza s još dućana i restorana načičkano je na ovoj ulici koja ide paralelno s istoimenom rijekom.
Već se bližila večer, pa je rasla gužva na Dotombori, koja se srećom nije pružala po uskim prolazima i paralelnim uličicama, također punima dućančića i restorančića.
Impresionirala me spremnost Japanaca da čekaju u često poduljim redovima za svaku glupost. Pogotovo za takoyaki po 500 yena 10 komada, kad sam kod Shitenno-ji pojela krasnu pliticu s 14 komada za 200 yena (dobih jedan ekstra, inače je porcija bila 13... valjda sam bila očito izgladnjela).
Takoyaki - komad hobotnice uvaljan u kuglicu od tijesta i zapečen u vrelom okruglom kalupu, a zatim zaliven raznim soja sosovima i majonezom te posut sušenim ribljim pahuljicama. Mljac. Vrelo! Ali mljac.
Pitam se što se poslužuje u ovom restoranu...
(Ne vidi se, ali ima pokretna kliješta i okice)
Još jedna mačka na povodcu, ova na biciklu.
U jednoj od pokrajnjih uličica (opet vrlo dalmatinskih po atmosferi) nalazi se hram posvećen Fudo Myo-o - to je ovaj sav u mahovini. Vjernici ga polijevaju vodom...
(budistička bilješka: Myo-o, kraljevi svjetla, ratoborne su facete budine mudrosti. Ne, ni meni nije jasno. Za utjehu, riječ je o ezoteričnom budizmu koji je malo kome jasan. Petorica su, za 5 strana svijeta, a Fudova je Sredina. Japanci njega najviše vole od svih Myo-oa, i baš ih briga je li faceta, emanacija ili što god.)
Još toga po pokrajnjim uličicama, jer jednostavno ne mogu izdržati gužvu na glavnoj Dotombori...
Je li vam poznata? (Onima dvoje od vas koji bi mogli znati o čemu je riječ...)
Možda vam ovaj natpis pomogne:
Jest, Lady Oscar iz Berubare... OscaL, heh.
Još jedan pokazatelj da Japanci nisu toliko savršeni - natpis kaže zabranjeno parkiranje:
Po gradskim ulicama ima dosta skulpturica i skulptura. Neke su kul (kao žirafa), većina kič, a nađe se i nešto posebno:
Hektor i Andromaha, autor Giorgio De Chirico, 1973.
Kao ilustraciju količine prometa u Osaki, ova sedmerotračna cesta je jednosmjerna. Parsto metara dalje je druga u suprotnom smjeru.
Čovjek gleda tko je ova luđakinja koja stoji nasred ceste i fotografira... Cesta je inače Midosuji-dori, imenjakinja "moje" Midosuji-sen linije podzemne, koja je bila i prva linija podzemne u gradu, povezujući Umedu na sjeveru s Nanbom na jugu.
Još malo prometa - japanske podignute polu-autoceste.
Grozotni stup na jednom od mostova, s jednako grozotnim grbom/znakom Osake.
Puno je ljepši u obloj varijanti...
Koji kontrast...
Riječni autobus prolazi ispod mosta, dok ja idem do podzemne i doma.
Post je objavljen 20.05.2008. u 16:44 sati.