Nakon gotovo 2 mjeseca ne pisanja na blogu, mislim da je došlo vrijeme da nešto objavim. Još uvijek ne znam što, ali se nadam da će mi neka ideja pasti napamet. Što se događalo od posljednjeg posta?? Hmm, vjerojatno puno toga, samo što ja polako postajem senilna, pa se ni ne mogu svega sjetiti.
Išla sam u metropolu, gledala i uživala u Metastazama toliko da ću ih izgleda ići opet gledati. Ne znam zašto, ali predstava me se toliko dojmila. Sve se događa u nekom zagrebačkom kvartu u kojem se ponovno okuplja stara ekipa. No, ovaj put u nešto izmijenjenom obliku. Trojica od njih su ovisnici, jedan je alkoholičar, a jedan obiteljski nasilnik. Radnja je tipična hrvatska; red droge, red nasilja, red alkohola, red seljaštva (jel' se to može tako reći?), red kriminala. Postoje trenutci kada ćete umirati od smijeha i oni kada vam neće baš biti svejedno.
Znam da sam se ja uživjela u predstavu, možda malo i previše, jer u trenutku kada je Krpa (obiteljski nasilnik) pretukao svoju ženu i još je počeo vrijeđati, ja sam malo glasnije izjavila : «Seljačino primitivna!» Znam da nije pristojno pričati u kazalištu, no nisam se mogla suzdržati, jer me predstava i cjelokupno ponašanje glumaca ponijelo. Predlažem vam, ako imate priliku da svakako pogledate Metastaze. U jednom dijelu je predstava mučno ozbiljna, no mislim da nitko neće zažaliti ako je pogleda.
Također, imala sam priliku biti i na koncertu Prijatelja šansone prošli tjedan u ovom malom gradu. Pjevali su šansone na 10 europskih jezika. Iz dvorane sam izašla sva oduševljena, potiho pjevušeći refren zadnje pjesme. Najviše od svega mi se svidio prijateljski pristup publici i prekrasne šansone koje su pjevali. Kako sam odnedavno počela slušati Edith Piaf uživala sam u izvedbi njene pjesme Padam…Padam. Jezebel me se, recimo, nije toliko dojmio. Nakon koncerta smo prijateljica i ja raspravljale o jezicima na kojem su se pjevale šansone. I došle smo do zaključka da koliko god engleski bio internacionalan, općeprihvaćen jezik, šansone zvuče 10x bolje na nekom od romanskih jezika. Kako sam zaljubljenica u francuski meni su najljepše zvučale upravo šansone otpjevane na francuskom, no to je samo subjektivno mišljenje. :)
Sljedeći put će valjda biti neki zanimljiviji post, a do tada…Pozdrav!
Post je objavljen 10.05.2008. u 19:03 sati.