Sve je danas reality: show, posao, selo, brak...i razmišljah – kako ljudi pristanu na to? Kako im ne dopizdi? Kako nama ne dopizdi? Psiholozi vele da je voajerstvo veliki stimulans i da je ljudima drago promatrati tuđu muku. I da sudionici rade sve to radi reklame i kamera. Kad se čovjek zapita o takvim emisijama, stalno se spominju kamere, voajerstvo i kak su glupi. Ja sam malo pozabavio svoje moždane sa samim Velikim bratom i njegovim zapovijedima. Tjedni zadatak, dnevni, zadaci za budžet i sra sra...
Jedna prosječna osoba tijekom života – šta radi? Živi. Što to znači? Pa svakom svašta. Neko crta, neko jede, neko pleše, neko trčkara. Ali to sve ljudi rade zamjetno manji dio vremena u svom životu. Pa što onda osoba radi? Izvršava zadatke!!!
Točno, izvršava dnevne zadatke, tjedne zadatke, mora izvršiti određeni zadatak da bi dobio džeparac, budžet, poklone. Ima određeno kad smije ići na odmor. Ima svoj predviđeni sat privatnosti. Sustav izvan 'svijeta' te osobe brine o svemu. Naravno, tako se bar prikazuje cijeli film. Kao najbolja ilustracija je prosječni blagdan. Moraju se ispeći određena jela, određeni kolači, određeni ukrasi, određeni džemperi. Najčešće od sponzora, mame, bake, tate i strica iz Amerike. Osoba naravno ne razumije čemu je to potrebno, ali za mir u 'kući' i z ispunjenje zadatka – sve!
Jeste li se ikad upitali od kuda dolaze ti propisi i šta se događa ako ih ne poštujete? Izolacija i izbacivanje iz kuće. Naravno, oni koji prenose propise nisu oni koji su ih kreirali, već samo pripitomljena čeljad koja ima zadatak pripitomiti drugu čeljad. Zakon je donio netko drugi, naravno. Seže još od Boga osobno. Bog je jednom naredio da kiflice sa sirom moraju biti premazane sa putrom.
Propisi su kao i vicevi. Kad ih netko sam smisli, nije baš neka fora. A većinom nitko ne zn odakle dolaze. Čak je i nečija mama od mame naučila od nekog. OK, priča je i nije zanimljiva. Ali ono što je sigurno zanimljivo jest da osoba – subjekt ima potrebu da je nezadovoljna sa cijelom situacijom koju 'mora' izvršiti. Nitko ne voli regule i pravila, pogotovu kad se ne zna izvorni smisao, osim da se mora... I tada nastupa dijalog sa Bogom. Uključuje Boga, seks, ukućane i osobu koja trpi. Najčešće ide: Svi me jebu, Jebem im mater, stalno moram čistiti za njima, Bože oslobodi, ne zna nitko kako je meni, moram raditi cijeli život za nezahvalnu kopilad.
Zaista, bilo bi zanimljivo kad bi ta osoba čula glas u glavi koji kaže: znam ja kroz šta ti prolaziš, ali izdrži jer te čeka velika nagrada na kraju. Jedna mala opaska: Na ovu prilično čestu maštariju nadovezuje se zaključak da Život vrijedi samo u svojem prolasku i da je Smrt ono čemu se svi vesele. No, iskustva pokazuju da se i ne vesele previše. Daklem, Bog kaže nek bude sve po njegovom, pravila se moraju poštovati, ali nagrada je zagarantirana. Tada osoba dobije snagu, ispeče kiflice i ćurku i ide na posao svaki dan. Nekad se čak i smješka jer osoba zna nešto što drugi ne znaju, svoju tajnu misiju i nagradu koja samo nju čeka.
Nakon ovog bulažnjenja spreman sam za još jednu abominaciju koja kaže: Big brother i sličan mu šov nije nešto na što se ljudi moraju privikavati, već je direktna materijalizacija duhovnosti puka, tj. Prikaz sjedinjavanja Boga i čovjeka u čovjekovoj muci i pogibelji i svjedočenju istoga. Prosječnom čovjeku je glas onog Big Brothera u ispovjedaonici (primjećujete sličnosti) glas Boga na nebesima koji mu govori što da radi i koja kazna/nagrada čeka zaslužnog. Medijsko svjećenstvo je otkrilo ovaj način ispoljavanja potisnutih težnji prosjeka i prosjaka, a BB je magijski ritual približen čovjeku. Čovjeku koji u svojoj BB kući živi zadnjih puno godina, tamo je rođen/a i starci su tamo rođeni, ovo je prikaz Božje volje i simbol zajedništva. BB kuća ima svugdje i dobro se zapitaj koja pravila vrijede u tvojoj kući i koja od njih ne-smiješ prekršiti...
Post je objavljen 08.05.2008. u 23:56 sati.