Da pokucam, možda je ipak prerano
zurit cu još malo u sivi pod
i prebrojat pločice
fino piše, molimo ne kucati
a ja bih htio nekoga upucati
il' skočit pod tračnice
ponekad se čekanje ne isplati.. ali ipak..
Pričekaj da dolijem još malo hrabrosti
jer trijezan nemam muda da ti kažem što mislim
s promilima mi raste samopouzdanje
strah od poraza uvijek me zablokira
Dosta sam dugo šarao svijetom
samoću lijecio kvantitetom
na putu sreo ljude, ranjene i lude
i više put' opečene, i u strahu nedorečene
a sad je dosta svega...
Dolje me čeka opaki stroj
i cakli se, svježe okupan
to je blago spušten Stojadin moj
plus alu-felge i kožni volan
samo da znaš i zato...
Ti se brzo obuci i ostavi sve
i ne pitaj me kuda idemo
osjecam potrebu da nekud' odem
a i stan mi vec lagano steže vrat
a tko zna možda ćemo na ...
Mjesto da slonovi slonaju
mjesto da lavovi lavaju
mjesto da foke se fukaju
mjesto da deve se devaju
mjesto da mace se macaju
mjesto da lavovi lavaju
i htjela bih da ti kažem.... i hoću da svi znaju...
Da sam prazan list, potpuno čist
koristio bih puno, puno deblji kist
i samo jarke i šarene boje
da napišem ime tvoje i moje
i da..
Jednim osmijehom ti puniš me
i daješ snage mi da ustanem ujutro
kada je vani mračan dan
kao prikovan za prozore
slika što tjednima se ne miče
ujesen ko da je ljeto bilo san
ulazis mi u svijet kao vatromet
i daješ svemu neki smisao i ime
strah me da nas ne stigne
no ipak.. trebat ću da se probudim iz sna... te
da se jednostavno prošetam kroz grad
ravno kroz centar i predgrađe
sve dok uz rijeku ne pronađem hlad
i tamo legnem ko posađen
a što ću kad...
Otkada jesam, otkad postojim
tražim tu pjesmu da mi bude štit
i prave riječi da mi budu maceta
kojom cu sječi sve sto mi smeta
Tražim ritam za disanje
tražim ritam za hodanje
kad ga jednom uhvatim
obečajem da odlazim...