Marketing
Staring the sky crimson and blue soon the graving is through I’m so lost when we’re apart
Gdje si, moj dugokosi anđele? Sada te tako trebam. Sada kada svi odlaze, jedan po jedan. I svaki novi odlazak je još jedna kap krvi iz moje rane. Ne želim iskrvariti. Ukloni ovaj osjećaj neprihvaćanja i nepripadnosti. Neka tvoja meka kosa upije moje suze, ne želim se utopiti Toliko se bojim. Bojim se i tebe. Ne želim da odeš kao i svi i ostaviš me. Znam da svi kad tad odu. Oduvijek je bilo tako, još uvijek je tako. Možda je onda bolje da se nikada niti ne upoznamo. A opet, toliko te želim tu. Za što drugo da se držim osim za misao da ćeš biti tu pored mene, svojom toplinom otjerati ovu hladnoću što peče sve jače. Vrijeme prolazi sve brže, još nisi došao. Koliko te moram čekati? Mora li to biti kao u onim klišej pričama? Junak dolazi u zadnji čas? Želim vidjeti tvoje lice, imam sliku u glavi.
Reci mi jesam li pogodila?
Samo dođi i donesi mi moje srce, ono je tamo s tobom. Gdje?
Gdje god da si moj je dom. Na koji vlak moram sjesti da dođem do tebe? Koliko će puta još izaći sunce dok te vidim?
The rising sun above the sleeping ground
It shines so bright it hurts my tired eyes
The beautiful sun reminds me of you
And that i’m the one in the dark
I’m so lost when we’re apart
Don’t get me wrong when I say
I’m the child in the dark
You’ll keep me strong if you share
The light in your heart
I hope you remember wherever you are is my home
UPDATE
zahvaljujem na svom prekrasnom cvijecu i poklonima koje sam dobila protekle subote, pogotovo onima koji posjecuju moj blog a bili su samnom.
to je jedan od onih dana koje necu zaboraviti
Post je objavljen 01.05.2008. u 21:15 sati.