Život je Božji dar.
Uistinu Božji dar.
Definitivno postoji netko, nešto, Ono koje kroji naše puteve.
Čovjek je neizmjerno sretan ako to uspije prepoznati.
Ako pored svega danas, pored svih problema, brzine , ludosti življenja – uspije shvatiti da je život sasvim nešto drugo do obična utrka za nečim što ne možeš uhvatiti.
I za koje u velikoj većini slučajeva i ne znaš što je, za čim to u stvari trčiš.
Što tražiš, do čega ti je tako jako stalo da dozvoljavaš da život prolazi pokraj tebe, a ne ti kroz njega.
A, u stvari – život je jednostavan.
Samo si ga mi nastojimo zakomplicirati u svakom trenu.
Na ovaj ili onaj način.
Skrenemo, pa odemo.
Pa lupamo glavom u zid.
Dok kap ne prelije čašu, ili dok Ono nešto ne kaže «dosta!» i učini po svome.
I onda dobiješ prema zaslugama.
Sigurno.
Prije ili kasnije.
Imam mir.
Imam neizmjernu ljubav, povjerenje, lakoću, jednostavnost.
Imam sve što mi treba.
I sve je to došlo u jednom trenu.
Jer je Onaj gore rekao «dosta!» i učinio po svome.
Prema zaslugama.
Okrenuo život onako kako sam uvijek naslućivala da će se jednom dogoditi.
A moje je da to vidim, cijenim i živim.
Svim srcem.
Post je objavljen 29.04.2008. u 09:31 sati.