Marketing
Nema raja za vječni život i nema pakla gdje se griješnici peku
Sjedim prekrštenih nogu, pokraj otvorenoga prozora i opet, opet razmišljam o tebi. Znam da si tamo negdje vani, sam u toj tišini, posve sam u noći. Što radiš? Spavaš li? Jesi li se ikada skrivao od sjena i vjerovao u duhove. Je li te ikada bilo strah poći spavati, jesi li ikada plakao anđele. Sjedim pokraj prozora jer se bojim izaći van, bojim se tame, da me proguta, bojim se samoće, da me ne obuzme. Bojim se svoje sobe, tako tihe, tako mirne, a znam da u njoj postoji još netko. Još tiši, još mirniji, znam da je ovdje oko mene još netko. Osjećam njegove oči na sebi, ali svaki put kad osvrnem se oko sebe kao da se naglo sakrije u neku rupu, pobjegne kako ga ne bi vidjela. I već ga vidim u snovima, kako koštunjavim se prstima približava ...dodiruje mi lice, i odjednom iskopava mi oči, odlučno, mirno. O bože, slijepa sam. I pokušavam ih otvoriti ali ne osjećam kada su vjeđe otvorene a kada zatvorene..ne osjećam svoje oči. Samo topla krv spušta se niz obraze, a ja mirujem. I tada...sjena izranja iz tame, opet on. Tako miran, tako tih. Isti prokleti prsti oduzimaju mi dah..upomoć..ali ne mogu izgovoriti. O bože, nijema sam. Tada budim se uplašena, i gledam oko sebe, ali vidim samo tamu...samo tama je oko mene.. Zašto ljubavi, zašto u noćima dolaziš da me ubijaš, zašto me još više uništavaš. Nije li ti dovoljno što ionako za tebe umirem. Mislim na tebe svake noći, i sanjam tvoj glas kako mi šapuće nešto. Poput šuma vjetra u krošnjama drveća, glas tako tih i spokojan. Glas koji me umiruje i podsjeća na vremena kad si bio tu kraj mene. No jesi li stvarno? Gdje si zapravo bio dok sam sjedila pokraj tebe, koga si ljubio dok su tvoj usne dodirivale moje, na koga si mislio kada si me gledao. Znam da je savršena, znam da je prelijepa, ne krivim te, puštam te kako u njoj bi mogao pronaći onu ljepotu koju toliko zaslužuješ, ostavljam te da budeš sretan, miran i spokojan..poput tvojeg glasa. No najviše, ostavljam da pokušam zaboraviti, da sama sebi pružim priliku za sretnijom ljubavi. No što će biti bez tebe, hoćemo li se na kraju opet vratiti jedan drugome i ljubiti se, griješeći..
Post je objavljen 27.04.2008. u 23:28 sati.