Marketing
Parlaonica u O.Š „Milan Brozović“ - Kastav
U petak, 25.travnja 2008. u O.Š „Milan Brozović“ u Kastvu, održao se projektni dan – dan otvorenih vrata pod nazivom „Učka mi otvara vidike“, te je povodom njega bio održan niz radionica u koje su se učenici uključivali po izboru. Posebna mi je čast bila biti pozvana i sudjelovati kao voditelj jedne od radionica zajedno s prof. Ines Mladenić-Grubešić.
Radionica koju smo vodile bila je parlaonica sa pitanjem: Zašto su mladi danas često agresivni i kako bismo mogli spriječiti to njihovo ponašanje? Kao iznenađenje, gost radionice bio je novinar Leo Pavela koji je učenike upoznao sa nekim zanimljivim informacijama i činjenicama iz svijeta.
Na radionici je sudjelovalo petnaestak učenika koji su pomno pratili informativno izlaganje, te se uključivali u parlaonicu sa svojim komentarima i stavovima. 
Kako sam prije nekoliko dana u ovoj školi održala promociju „Triesduje“, učenici su bili upoznati sa sadržajem romana i problematikom koju on otvara, dok su neki čak već i pročitali knjigu, a to je upravo gore navedeno pitanje - Zašto su mladi danas često agresivni i kako bismo mogli spriječiti to njihovo ponašanje?
U uvodu u parlaonicu, napomenula sam da je upravo ta rasprava prije nekoliko mjeseci pokrenuta i na blogu http://triesduja.blog.hr/ , što su potvrdile neke od učenica - bloggerica koje ovaj blog često i posjećuju, te sam izjavila da je zajednički zaključak blogera bio da bi trebalo ovakve rasprave voditi upravo sa učenicima. Na to sam istaknula: „Ovo je prva takva radionica!“
U školskoj knjižnici, sjedeći u krugu raspravljalo se od 8-10 h, a postavljana su sljedeća pitanja i dobiveni sljedeći odgovori, odnosno zaključci:
Na koji način mladi izražavaju svoju agresivnost?
- vandalizmom i razbijanjem
- krađom
- krađom olovki iz pernica i „preprodajom“ po školi
- kopanjem po jaknama …
Zašto to čine?
- da se pohvale u društvu
- da budu face
- jer nemaju poštovanja prema profesorima
Zaključeno je da se negativan način uvijek ističu isti, a vrlo često se po pitanju njihova ponašanja ništa utjecajno ne poduzima. Ukori kao način kažnjavanja nemaju učinkovit utjecaj na učenike – oni ih shvaćaju kao trofeje! Donijet je zaključak da bi više utjecaja imale neke „radne kazne“ kao što su čišćenje klupa, učionica, pa u ekstremnim slučajevima (uz prethodno konzultiranje sa roditeljima) i WC-a, uređivanje okoliša idr.
Također je istaknuto da bi„agresivne“ učenike trebali naučiti razumjeti, a onda se s njima sprijateljiti – jer učenici ovakvog ponašanja, vrlo često se tako ponašaju izražavajući nezadovoljstvo i probleme od kuće, te im kroz razgovor pokušati pomoći.
Ti agresivci misle da su cool, to čak misle i kolege iz razreda, mada se cool može biti i postignućem nekih dobrih rezultata u školi, sportu ili glazbi...
Naveli smo neke primjere iz svijeta, pogotovo Amerike i zaključili da smo mi u Hrvatskoj u svakom slučaju puno bolji od njih po ponašanju i znanju.
Kao dobar primjer i smjernicu kamo bi se mladi trebali obratiti kako bi riješili svoje probleme, naveli smo Vijeće mladih u Opatiji (uzeli smo najbliži primjer), a uz to smo zaključili da je dužnost svakog građana da reagira na probleme koji se javljaju u društvu, jer jedino tada se probleme može riješiti…
Po završetvu dvosatne rasprave, u velikoj sportskoj dvorani uslijedilo je izlaganje današnjih radionica.
Nakon što je učenik Elvis ukratko ali na zanimljiv način predstavio rad naše grupe, dao mi je riječ, te sam dobila priliku zahvaliti ravnateljici, prof. Krpan i knjižničarki prof. Mladenić-Grubešić na pozivu za sudjelovanjem na njihovim radionicama, te učenicima na ugodnom druženju.
Leo Pavela se također zahvalio svima, te školi poklonio cd sa pjesmom „My Seagull“ koju smo za kraj i pogledati na velikom platnu.
Post je objavljen 25.04.2008. u 15:50 sati.