Malo sam tužnjikav da nitko nije komentirao prethodni post...a baš me interesiralo vaše mišljenje...a dobro...
Pesonja ima novu igru...jutarnje buđenje gazdarice i bebe...
Mislim...to nismo radili od totalno šteneće dobi. Prvih dana kada se pesonja doselio kod nas, bilo je uletavanja u spavaću sobu koja mu je zabranjena...uporno izvlačenje za šiju i vračanje na pasojastuk i onda kada je pasonja smješten na jastuku nekoliko slasnih zalogajčića i veselo maženje i nabacivanje dragih mu igraćkica na jastuk i pesonja je brzo shvatio da mu je i onako bolje u toplini i ugodi njegovog jastuka i da niti nema šta tražiti u našoj glupoj sobi.
Onda je došlo vrijeme kada se pesonja noću želio s nama igrati pa je pred vrata od sobe dovlačio igračke, bacao se, igrao se, grickao igračke i svašta nešto radio samo kako bi nekoga dozvao i probudio da se igra s njim. Tu smo radili na ignor metodu i preko nekoliko noći spavali u intervalima po pola sata, a ostatak vremena, sa očima bublastim kao sarme, slušali smo igru maloga psa. Dok ja jednu večer nisam poludio od umora i nespavanja i jednostavno sam nakon ritualnog pozdrava za laku noć, kada se pesonja udobno smjestio na jastuk, zatvorio vrata od sobe. Prve dvije noći pesonja je njuškao pred vratima i onda je odustao...nakon nekog vremena ponovno sam po noći otvorio vrata spavaće sobe, ali pesonja nije išao niti blizu...spavao je ili drijemao na svome jastuku, popio malo vode, prevrnuo koju igračku i to je bilo to...njemu OK, nama OK.
Eeeeee...onda je, pod starije, već pubertetske, dane došla profinjenija metoda buđenja ljudi...ono, pas si zamisli da u nedjelju u 5 sati ujutro želi malo prošetati, iako mu nije stiska za obaviti fiziologiju...i onda onako došljapka namjerno kuckajući kandžama po parketu i pred vratima od spavaće sobe stropošta se u ležeći položaj tako da tim stropoštavanjem probudi i obližnje susjede...a di neće nas. To sam isto neko vrijeme ignorirao...a onda sam jedno jutro, čuvši psa da se šljapkajući približava vratima od sobe, po tiho prišao vratima i prijeteći zarežao na psa čim se stropoštao pred vrata...pas je odjurio na svoj jastuk i čekao...za pola sata sam se obukao, veselo prišao psu i nagradio ga maženjem za to pristojno drijemanje na svome jastuku dok se ja ne probudim...naravno da smo nakon toga odmah išli u ranojutarnju šetnju i tako je to postao naš jutarnji ritual...prvo maženje a onda šetnja.
Sve u svemu...pas je nakon ovih odgojno učilaćkih metoda pristojno i mirno drijemao na svome jastuku i nije primjenjivao te fore za buđenje...
Do neki dan...kada ga je ženica našla s njuškom na krevetu...ušao je mali ludi pas u spavaću sobu i stavljajući njušku na krevet pokušavao ju probuditi...kao skoro će vrijeme za pasodoručak pa da gazdarica ne zaboravi jadnog malog zapostavljenog psa...moš misliti...i mali je pas bio najuren iz sobe...baš me zanima hoće li to ponavljati, ili se podsjetio da su i gazdarica i beba iznad njega po hijerarhiji i da one odlučuju kada će se buditi...
Mislim...da se razumijemo...pas uvijek, ali uvijek...dobije jutarnji obrok između 7,00 i 7,30...mislim da mu stvarno nije u redu nekoga buditi zato što je on baš kao jako gladan u 6,45...malo se može strpiti...zar ne...
Post je objavljen 24.04.2008. u 07:19 sati.