Kako sam najavila jelte, predstavljam vam poetu čija poezija meni mami osmjeh na lice !
BOLJUN ! mi je dao dozvolu pa ga s guštom vama preporučam !
"Ova je pjesma bila napisana i izbrisana sa bloga u jednom mom naletu duševnog rastrojstva. Posvećena je mojoj ženi koja uvijek dok pegla zamišlja kako je željela biti atletičarka, a ja sam eto razlog što to nije. Pjesmom sam joj htio reći da u mojim očima ispeglana košulja ima istu vrijednost kao i zlatna olimpijska medalja. Pjesmu vraćam na blog....neka bude među drugim pjesmama jer će se tu među svojima osjećati bolje...
I PEGLANJE JE SPORT ...ZAR NE?
Od uha do uha
Si osmijeh rastegla
Pred tobom je daska
U ruci ti pegla
Savršen sklad ste
Ti i Ona
To sraslo u ruci
Je dno od teflona
Ne muče to mene
Muški obrasci
Ljepotu ja kužim
Tog sporta na dasci
Svaki dan peglat
To je karizma
Al' tebe nosi
Duh olimpizma
Na zgužvanoj plahti
U oblaku pare
Užegla pegla
Konkurenciju tare
I zamišljaš himnu
Što pobjedu slavi
Pod barjakom stojiš
Sa vijencem na glavi
Croatie…. medaille d'or
Ushit srce grči
Kad na vreloj pegli
Tvoja suza cvrči"
Post je objavljen 24.04.2008. u 01:44 sati.