Bog jednom stvori zemlju. Nije nastala sama od sebe.
Ništa nerazumno ne može stvoriti nešto razumno – kao red u svemiru…
Ali stvaranje nije jednom bio pa – gotovo.
Stvaranje traje i sad.
Bog jednom stvori i čovjeka.
Ali stvara ga i sad.
I tvoje stvaranje još traje.
A zašto pišem o čovjeku – kad je dan planeta ZEMLJE…
Zato što je čovjek od zemlje.
Od praha zemaljskog stvoren.
Kroz zemlju dolazi život.
Kroz čovjeka također.
Ako ta osoba ikom ili ičem daje da bude –
i ta osoba tako biva Božji sustvaratelj…
I ti si zemlja, ako baš oćeš…
I danas je tvoj dan, ako oćeš…
Ovo je dan što ga stvori Bog - dan da po tebi nešto zaživi…
Neka dobra riječ, neko djelo, nešto – DOBRO…
Nešto na što bi Bog mogao reći: I bijaše dobro!
Post je objavljen 22.04.2008. u 19:05 sati.