Marketing
TITANIK
(1992.)
hladnoća me steže u grudima, iznutra
teška i oštra kao ledenjaci sred oceana
u noći nakon koje kao da neće biti jutra
u mraku koji je prejak za svjetlost dana
a u duši plamen kao od šumskih požara
peče i drhti, a ne vidim ni kraj ni razlog
neka se nova praznina u meni stvara
dok magla se provlači oko kreveta mog
vidim nit koja svjetluca kroz tminu
a nemam snage da je zaustavim na tren
sad više no ikad trebam samo istinu
jer svaki dan bez nje je sasvim izgubljen
izdali su me svi kojima sam se razotkrio
i sad krijem osjećaje pa misle da ih nemam
lagah za druge i plaćah njihove promašaje
pa sad svi misle da sam gad koji želi biti sam
ništa sad ne vrijede te pjesme koje pišem
nitko ne vjeruje da je prava istina baš u njima
čak mi se nasmiju i kad sve teže dišem
i misle da bježim od njih dok bježim od dima
boli me iznutra i kao da umirem ove noći
na izgužvanom papiru već napisana je oporuka
tek riječ dvije, tek da znaju da nema pomoći
svi jednom dođu do kraja svojih muka
a ništa sem tog osjećaja boli i nemam
i čemu se onda truditi slomiti te ledenjake
kao titanik se na fatalni put spremam
iz tmine bola u okrilje tame zemlje lake
Post je objavljen 22.04.2008. u 13:13 sati.