Marketing
This time was different felt like I was just a victim and it cut me like a knife when you walked outta my life now i'm in this condition and I've got all the symptoms of a girl with a broken heart but no matter what you'll never see me cry ... :( :( :(
Evo mene...Pišem post,opet,al sad u sasvim drugačijem raspoloženju nego prošli...hmm,daa...I neznam što reći,najrađe bih prepisala ovdje na blog ono što se nalazi i u mojoj maloj bilježnici...Trenutno se osjećam tako prazno,jadno...Najrađe bih htjela pobjeći,pobjeći nekamo daleko,daleko od svega što me okružuje,kad bi barem postojalo neko mjesto koje bi mi sada pomoglo,koje bi otkrivalo tajne,šaptalo rješenja...Ali trenutno mi se najboljim čini neki pusti otok,onako sasvim odvojen od sviju i svega,mjesto gdje bih mogla samo leći i razmišljati ,maknuti se od sadašnjosti,zaboraviti i krenuti ispočetka...Tamo bi mi možda valovi svojim šumom pomogli...ALi to ne ide tako,prisiljena sa ostati,smijati se,a iznutra plakati,praviti se da sam odlučila,a ni sama neznam što želim,gledati ljude koji su se promijenili,a praviti se da je sve isto...Sve je to dio ovoga života...Treba mi netko,treba mi nešto...Nešto što će me probuditi,netko tko će me oživjeti i nasmijati...Jer oko mene je sada samo tišina,ona je jedina ostala... Tako je tupa,gluha,čudna,bolna,mračna...Ona jedina ostaje uz ljude poput mene...Isprva se prepuštam tišini...Čekam... Nema tona,glasa,zvuka,ničega...Samo tišina...Ne borim se,čemu vrištati?Zvati? Moliti? Shvaćam da nema zapravo nikoga tko bi me došao spasiti,i da zovem ,vičem,vikala bih u prazno...jer sam od sebe otjerala sve one kojima je možda i bilo stalo...Razmišljam hoću li pokušati,možda ipak postoji netko,ali se skriva,možda bi se netko pojavio,ali ne mogu progovoriti,tišina je nadvladala sve u meni,ostajem sama...Ponovno sasvim sama...Ali to je ono što sam si sama učinila,sada samo treba pobjeći,krenuti,pomaknuti se,okrenuti leđa,ali to nije lako,zapravo boli...Više nisam ni sigurna da li želim otići jer ne mogu napraviti ni korak,kao da sam zarobljena...ZAšto boli?Zašto ne mogu samo tako okrenuti leđa? Zašto se poželim vratiti? MOžda si me nečime vezao,ni sama neznam 
...ovaj osjećaj je nešto sasvim novo... 
Post je objavljen 22.04.2008. u 01:03 sati.