Marketing
Dud Babe Šime
Kad imam priliku za pravu šetnju po Bešpelju, onda obavezno, uz obilazak naše kuće, prošećem do Velikog griča s kojeg puca onaj prekrasan pogled prema Vrbasu iz prethodnog posta.
Tako je bilo i prošle godine. Nakon što smo pretresli neka sjećanja vezana za Veliki grič, uputila sam se s braćom i nećakom cestom koja vodi prema studencu-izvoru pitke vode, da obiđemo i donji dio sela. Usput smo se zaustavljali i popričali s kim god smo se sreli, ubrali malo jabuka i krušaka, a ja pokušavala pogoditi koje je čija kuća.
I tako u razgovoru i prisjećanju dođosmo i do ovog drveta.
Stajala sam neko vrijeme bez riječi, pokušavajući dokučiti zašto mi je tako poznato. I onda mi je došlo u glavu.
Pitala sam «Je li to…?»
A brat nije ni čekao da dovršim, rekao je «Da to je dud Babe Šime. Je l' se sjećaš…?»
«Da, da, sjećam se!» odgovorila sam, isto ne čekajući da dovrši.
Sjetila sam se Babe Šime i njezinog duda, tog zabranjenog voća iz djetinjstva.
To je, koliko mi je poznato, jedino stablo duda u selu. Kao klinci znali smo doći i popeti se na stablo, krišom, da nas baba Šime ne bi vidjela. Baba Šime je bila starica, ne znam uopće koliko je godina mogla imati. Bila je pognuta i hodala je pomoću štapa. Čini mi se da je i loše vidjela. Glas joj je bio hrapav, ali i prilično prodoran. Čim bi čula šuštanje među granama, počela bi vikati i mahati štapom. Kako je dud bio okružen kanalom i samo je jedan putić vodio do njega na kojem je, naravno, stajala Baba Šime sa štapom, nije nam bilo svejedno gore među granama i morali smo izvoditi poprilične vratolomije da izbjegnemo taj njezin štap. Ali što je ona više vikala i protivila se, mi smo bili uporniji u svom nastojanju da dođemo do tih famoznih dudova. Ne kaže se uzalud-zabranjeno voće, najslađe je voće. Čak smo namjerno čekali sumrak da idemo po vodu na studenac, dud nam je bio usput, jer smo onda lakše uspijevali umaći Babi Šimi.
«A sjećaš li se što je govorila?» pitao me brat. Ne-odmahnem glavom.
Odjednom obadvojica braće u glas počnu otezati:
«Juuuure( tako joj se zvao suprug),
došle one k….
da poberu murve(dud)»
Čak se i rimuje 
Nema više Babe Šime, niti njezinog Jure. Već tada trošna drvena kuća, sada je potpuno nestala, kao i kućar (pušnica). Bašča je sva zarasla. Jedino još dud stoji postojano i nudi svoje plodove kao i prije, ali oni nisu više nikome tako primamljivi i poželjni kao što su bili nama.
Post je objavljen 21.04.2008. u 19:05 sati.