Marketing
Pametni ženski roman
Željana Giljanović: »Banana Split«, roman, V.B.Z., Zagreb, 2007.
Uslijed poplave knjižica koje objavljuju televizijske zvjezdice ili supruge i cure nogometaša i sličnih »celebrityja«, usiljeno se u nas u posljednje vrijeme razvio pojam chick-lit, za prozu koju pišu »komadi« (da ne kažem »koke«, što bi bio doslovan prijevod dijela te engleske fraze). U prenesenom značenju tim se nazivom u našem književnokritičarskom »govoru između redaka« međutim ne imenuje »lagana« literatura o ležernoj svakodnevici ispunjenoj djevojačkim ili ženskim druženjima, lovom na muškarce, seksom, pohodima na luksuzne restorane i dijetama koje nužno slijede iza toga, već naprosto – loša, petparačka literatura. Strani uzor za domaći chick-lit je Seks i grad, i kad god se neka takva laka proza pojavi u nas, utješno joj se komplimentira da je to domaća inačica Seksa i grada.
I zato s romanom Banana Split Željane Giljanović imamo »problem«: ova proza sadržajem savršeno odgovara definiciji chick-lita, ali je kvalitetom daleko, daleko iznad uobičajenih takvih tiskovina. Chick-lit etiketa mogla bi tržišno proslaviti ovaj roman, ali bi mogla i naškoditi percepciji njegovih neprijepornih književnih vrijednosti. Muškim jezikom rečeno, Banana Split je zajebantski roman. Doživljaji i avanture tri zrele žene nesređenog života te nedovršenog ljubavnog i bračnog statusa doista jesu njegova fabularna osnova, no s jedne strane u tim zgodama čitamo savršeno pametnu i duhovitu parodiju na ljubavne laganice, a s druge strane nevjerojatno pronicljivu društvenu analizu ne samo muško-ženskih odnosa («pravi« chick-lit bi na tome stao), već i raznih socijalnih, političkih i ekonomskih pitanja, te vječitog sraza tradicije i suvremenosti, provincije i metropole, intelekta i kretenizma.
Junakinje ovog romana su tri prijateljice u ranim tridesetima: Lola, Karla i Sara. U početku ih je malo teško razlikovati, odnosno uhvatiti niti u pripovijedanju koje ih razlikuju: jedna je od njih sretno razvedena, druga je prekinula dugu ali neperspektivnu vezu, dok je treća »gutačica« oženjenih ljubavnika. Jedna je od njih Splićanka, druge dvije su Zagrepčanke, pa se i radnja romana seli između ta dva »velegrada«, ili pak zalijeće do raznih drugih mjesta, već prema ljetovanjima ili poslovnim putovanjima triju protagonistica. Karla, Splićanka, malo je »glavnija« junakinja od druge dvije, njoj se posvećuje nešto više pažnje, a i kraj romana pripada upravo njoj.
Kakve su to junakinje? Pa, pretpostavljam zgodne, ali iz njihovih dijaloga i karakterizacija proizlazi i da su pametne, uspješne, duhovite, načitane (da, one čitaju knjige i u romanu razgovaraju o knjigama!), tek manje ili više razočarane u druge ljude, napose muškarce, ali spremne za traženje novih izlaza, pa i za drastične rezove u svojim životima. Miljama daleko od stereotipnog lika sponzoruše ili cure tipa Štefice Cvek. Tipično (ili pak sasvim netipično?), za najboljeg muškog prijatelja imaju homoseksualca (odlično ocrtan epizodni lik!), čak mu pukim slučajem nabace i »partnera«, svog kolegu s posla.
Karla u jednom trenutku veli prijateljicama: »Oni kojima fali seksa u spavaćoj sobi, iznose ga na ulicu ka glomazni otpad, da ne bi neko, nedajbože, pomislija da im ga slučajno fali«. Seks ili nedostatak seksa bitni su generatori radnje odnosno doživljaja ove samosvjesne ženske trojke, no te njihove seksualne priče u nastavcima samo su pozadina potrage za ljudskošću u debelo otuđenom, nemarnom i primitivnom svijetu.
Dotaknut će se tri prijateljice u svojim razgovorima i mnogih suštinskih životnih pitanja, pretresat će i vjeru i politiku, i zavičaj i domovinu, Europu i kapitalizam, ovakve ili onakve muškarce dijagnosticirat će i više puta, a sve u bravurozno rječitim, vrckavim i prštavim dijalozima. Da se ovaj roman »pretvori« u domaću TV-seriju, naši znani glumci taj tekst ziher ne bi umjeli izgovoriti!
Izuzetno je zabavno čitati Banana Split; i nakon zaklopljene zadnje stranice ostaje osjećaj zadovoljstva i užitka što je sve ispalo puno pametnije, duhovitije i dublje nego što bi se na prvu loptu moglo činiti. Željani Giljanović je ovo prvi roman, no zrelošću, umješnošću, stilom i kvalitetama kojima ga je nadjenula, kod čitatelja će nedvojbeno potaknuti željno iščekivanje njenog sljedećeg uratka.
(Objavljeno u Glasu Istre, 19. travnja 2008.)
Post je objavljen 21.04.2008. u 11:29 sati.