Marketing
Zvala sam te da dođeš iz snova i pružiš mi ruku
Djevojka iz zadnje klupe u srednjem redu vječito
protestira. Odjevena u crno, ponekad samo sjedi
ne govoreći ništa i s dozom prijezira pogledava
razred, koji joj ne odgovara, ali ni ne dopušta da je
nerviraju.
***
Jednostavno je indiferentna prema njima, prema
gomili šminke, bezobrazno dekoltiranim majicama,
prema razgovorima o najnovijem narančastom
laku ili maskari; ponekad ih čak i gleda svisoka,
najčešće opravdano, crve koji se dave u stihovima
turbo-folka i subotama ispijaju jeftino crno vino,
pljuju po subkulturi i nemaju visok prag elokvencije,
osim kada treba ispsovati sve živo i neživo i braniti
se otrcanim, uvijek istim, ispraznim argumentima.
Iza leđa joj govore kako će joj reći sve u lice što ih
smeta na njoj, a kada ona zakorači u razred, samo
se razvuku lažni smjehovi koji beskorisno pokušavaju
iskazati kako im je drago što je vide; kao da se boje
njenih riječi koje umiju pogoditi tamo gdje najviše boli
ili njene burne reakcije koja teško i vrlo sporo jenjava.
***
Uvijek je gledaju, nazovimototako, sa strahopoštovanjem,
djevojku u crnom, krvavo crvene kose, spremnu da se
brani; da napadne kada je potrebno, uvijek spremnih
argumenata u rukavu i sarkastičnih smiješaka koji savršeno
ocrtavaju gnušanje, savršeno klizeći u paradoks ponekad.
***
Možda biste mogli zaključiti kako ova djevojka nema
društvenog života niti osobe koja je stravično voli;
tada biste se prevarili; cijela paleta segmenata njene
svakodnevice razdužena je u osmjesima i licima njenih
najdražih, kojih na svu sreću ima dovoljno kako bi ona
bila sretna i kako bi s užitkom proživljavala sve one i
ružne i lijepe trenutke kojih se želi sjećati zauvijek.
Obožavam ovu srednju školu i zanimljive situacije u
kojima se svakodnevno nalazimo; pritom ne računam
većinu ljudi svog razreda, već gomilu ostalih ljudi koji
su mi dragi i koji zajedno sa mnom stvaraju uspomene
koje će se nalaziti iza korica na kojima piše "Srednja".
***
Možda ćete me pogrešno procijeniti, što se najčešće
i događa, jer smatram da ne zaslužuje svatko poznavati
pravu mene, možda me upravo uspijete shvatiti.
Iskreno, svejedno mi je, ionako ne ovisim o vama,
samo ste još jedni od antagonista u jednoj od mojih epizoda.
Sve ostaje na vama.
A svijet; svijet ostaje na svima nama.
Ponekad se trebamo uhvatiti za ruke i pokrenuti ga.
Potrudit ću se.
Promijenit ću barem mali segmenat njega,
iako zvuči nemoguće.
Ali hoću.
Ugodan dan želim,
eMDe
Post je objavljen 21.04.2008. u 09:59 sati.