(izlaganje na Glavnom odboru 19.04.08.)
SDP se nalazi na prekretnici. Jedno je razdoblje u našem rastu i razvoju iza nas. U tom smo razdoblju prešli daleki, dugi i tegobni put odrastanja i sazrijevanja- valjalo nam je preći mnoge rijeke, izdizati se iz ponora teških optužbi, stigmi, potcjenjivanja, nošenja tuđih tereta i tuđih grijeha uspinjati se i rasti do političke snage koja je definitivno i snažno prepoznata kao mogućnost, kao ključ za rješavanje problema koje je nosilo i nosi vrijeme u kojemu živimo i koji pritišću mlado hrvatsko društvo. To smo mogli napraviti, jer smo imali dvije stvari. Imali smo jasnu viziju onoga što želimo i možemo i imali smo vodstvo koje je znalo kao sabrati naš veliki potencijal i kako tu viziju ostvarivati.
To je vrijeme iza nas, i sada valja prelaziti neke nove rijeke, rješavati nove probleme i nositi se sa novim izazovima. To novo vrijeme traži nove vizije i nove putove njihova ostvarenja. Na svu sreću, SDP danas nije u ponoru, danas nije stigmatizirana stranka, danas nismo ideološki izopćenici, danas nam nitko ne osporava naš demokratski karakter i danas među građanima ove zemlje uživamo povjerenje o kojemu smo u nekim drugim vremenima mogli samo sanjati.
To naš položaj čini danas manje tegobnim, ali izazove i prijetnje ne manjim i ne manje opasnim.
Koje su to prijetnje ?
- prijetnja autističnog neprepoznavanja i zatvaranja očiju pred istinskim problemima s kojima se hrvatsko društvo sučava i suočavati će se u izmijenjenim vanjskim okolnostima
- prijetnja ulaska u političku rutin neinventivno obnašanje naše političke društvene uloge, vožnja ugaženim kolotragom dnevnog, reaktivnog, kritizerskog “odrađivanja posla”
- prijetnja da se novim izazovima odgovara starim sredstvima i na stari način
- prijetnja pristajanja na ciničnu i opasnu i općeprihvaćenu tezu da je politika nemoćna, da su političari po defaultu nečasni, sebični i neodgovorni ljudi
- prijetnja da se i mi kao SDP utopimo u sivilu, bezbojnosti političkih stranaka, identičnošću tzv. pragmatičnog ponašanja koje podrazumjeva: da je vlast i obnašanje vlasti ne samo politički cilj, nego i svrha političkog djelovanja, da taj cilj podrazumijeva upotrbu svih sredstava i da je sve dopušteno, da nisu važne vrijednosti, načela i sadržaji političkog djelovanja, već da je vrijedan marketing, slika i dojam, da se stranke može voditi kao poduzeća, autokratski, elitisički i da se u ime tzv. političke efikasnosi smije i da je dozvoljivo zanemariti demokratske procese i procedure. To je prijetnja da prihvatimo pravila takve igre i da unutar tih pravila tražimo našu šansu i po tim pravilima budemo “najbolji” ili “najefikasniji”. Za sada po tim pravilima neki drugi igraju bolje od nas.
Moja kandidatura za predsjednika SDP-a, podrazumjeva da ja te prijetnje vidim, da prepoznajem probleme, da znam što su izazovi i da imam viziju za naš novi iskorak.
Središnje mjesto te vizije je moje shvaćanje da su ljudi važni!
A to znači da SDP vidim kao stranku koja svoju veličinu i snagu gradi na neprestanim inicijativama za poboljšanje života ljudi, rasta njihovog životnog standarda, njihove sigurnosti i što je posebno važno njihova optimizma, nade i vjere u sposobnost da sami određujemo našu budućnost, da nismo tek mrlja u vodi globaliziranoga svijeta, bez identiteta i moći.
Snaga takovoga SDP-a iznači ispunjavanje našega djelovanja stvarnim sdržajima, a ne marketinškim potezima, demagoškim podilaženjima, lažnim obećanjima. To nije lagan put, on ne nosi brzi uspjeh, ali je on, čvrsto sam uvjeren, jedino odgovoran put. To nije zavodljiv put, slave, plebiscitarne podrške, frenetičnih aplauza, sljedbeništva. Naprotiv, to je put kojime se dolazi do rasta podrške u malim postocima, polagano, godinama političke vjerodostojnost, ali je jedino siguran put.
To znači, za SDP također znači biti korak ispred, a ne korak iza drugih i to onda kada smo u oporbi i kada smo na vlasti. Taj korak znači da mi nismo samo suci, procjenitelji i kritičari političkih poteza i ponašanja drugih, već smo oni koji svojim djelovanjem tjeraju druge da se ravnaju prema nama. SDP ima ljude koji tu vrstu političke inicijative mogu imati, i koji tim inicijativama mogu okupljati i druge. Tu je ključ jačanja našeg koalicijskog potencijala, ali i našeg društvenog utjecaja.
Da su ljudi važni, za SDP znači i odabir vođa na svim nivoima, koji našu stranku neće prepoznavati tek kao sredstvo, medij, lift za promicanje svojih uskih grupnih i osobnih interesa, koji žele rentirati teško stečeni ugled da naprave nešto isključivo za sebe, koji privilegijama koje nose vlast pa čak i slutnja vlasti neće kupovati svoju stranačku podršku, koji neće obećanjima kupovati lojalnost svoje grupe i svojih ljudi, koji neće od svoje osobne koristi i interese predstavljati poltičkim programom. Takvi su ljudi prisutni u svim strankama, pa i u SDP-u. Valja ih prepoznati i onemogućiti. Lako ćemo ih prepoznati, to su oni koji govore o demokraciji a preziru i preskaču svaku demokratsku proceduru, koji govore o jednakosti a prakticiraju poslušnost ui podaništvo.
Ja SDP vidim kao vrhunski organiziranu stranu u kojoj su demokratski dtandardi postavljeni tako visoko da ti rentijeri SDP odmah shvate da moraju potražiti neku drugu stranku za ostvarivanje svojih planova. SDP vidim strankom u kojoj su najveća vrijednost oni naši članovi koji po bezbrojnim ograncima, daleko od bilo kakve moći, sinekura, privilegija i novca, daleko od bilo kakvih očekivanja da naplate svoje članstvo povezani vrijednostima socijalne demokracije svakodnevno pokušavaju dati svoje priloge ostvarenju naše političke vizije. Njih se mora čuti, njima mora biti dostupan svaki predsjednik, svako predsjedništvo i svatko od njih izabran.
Post je objavljen 21.04.2008. u 00:17 sati.