Marketing
Čakavska večer mladeh pjesnici „Pul Matetićevega ognjišća“
Petak, 18.04.2008. povodom Dana Općine Viškovo, Ustanova Ivan Matetić Ronjgov organizirala je čakavsku večer mladeh pjesnici „Pul Matetićevega ognjišća“.
Na 6 ur večer okupili su se judi pul Ronjgi kako bi poslušali i pogjedali umjetničko stvaralaštvo na našen lepen čakavsken izričaje domaćoj besede.
Se se više mladeh ukjučuje va rad Čakavske katedri, pak su va programe i sudjelovali mladi pjesnici: Robert Žeželić, Senka Laginja, Nino Bijelac, Alfred Šaina, Leo Pavela i Tatjana Udović.
A večer pjesničkega stvaralaštva upotpunili su z svojen glazbenen umijećen; vokalna solistica Ivana Marčelja uz klavirsku pratnju prof. Nine Kovačić, te članovi Katedre „Mladi glazbenici“ Ustanove „I.M.Ronjgov“: Domagoj Štefan i Karlo Brnelić na gitare, te Mateo Saršon-Zorić i Ana Žauhar na klavire. Va glumačken kot i pjesničken dele nan se j' još predstavil glumac Nino Bijelac.
Kroz program su nas vodile Mirna Međimorec i Tatjana Udović.
Prof. Darko Čargonja, ravnatelj Ustanovi I.M.Ronjgov z teplemi besedami dobrodošlice pozdravil prisutne med kemi su bili i predstavnici Općine Viškovo z svojemi gosti z Ernestinova.
Kada je za početak Ivana Marčelja uz klavirsku pratnju prof. Nine Kovačić onako milo kako ona ume, zakantala pjesmuv „Vrbniče stari grade“, seh nas je taknula va srce i natirala po ku suzicu na oko.
Prva se j' predstavila Tatjana Udović, mlada spisateljica od Marinić ka je pasano leto izdala roman za mlade „Triesduja“ ki se kot nem promovira zadnjeh leto dan po školah i knjižnicah, A da je ona jena jako emotivna i romantična duša, otkrila je z svoje 3 ljubavne pjesmi.
Jedna od njih ...
Kraj mora
Daj mi ruku,
Prošećimo
Nekamo dugo
z šumon mora…
I dok vali
Zapjuskuju steni,
Gjedajmo more
kako se peni.
Poslušajmo galeba
Kako kriči,
Stojmo mirno
Tišine prepušćeni…
Leo Pavela ki je rodon z Lošinja kade se govori štokavski, na duhovit način nan je povedel kako je va 5. razrede osnovne školi prvi put napisal pjesmicu na čakavštine „Puž“ i š njun osvojil prvu nagradu na natjecanjeva Žminje.
Senka Laginja zase reče da j' jena vesela, romantična duša ka najviše voli pisat, i najsretneja je na svete dok piše. Lih zapre oče i utone va svoju dušu i zapišuje besedi ke same dohajaju. Dosta njijeh pjesam je uglazbljeno, izvođeno na domaćeh festivaleh, a i nagrađivano. Ovaj put je izrecitirala 3 neobjavljene pjesmi, va keh se j' videla raznolikost njijega stvaralaštva: od majčinske jubavi, domaćega blaga do jubavi prema domaćoj besede.
Alfred Šaina ki je odrasal je na relacije Matuji – Rukavac, voli z bicikletun hludit po šume, voli bordižat po more, voli planinarit, voli vetar va vlaseh, a ne volin teplu biru i mrzlu žensku.
Piše uglavnom teksti keh potla sam uglazbljuje ili jih da drugen uglazbit. Prvi veli hit bil mu je „Anton Zvonećan“ z grupun Kolaž, a najveći do sada „Potresujka“ z Ivanun Marčeljun i Tomijen Kresevičen.. Bil je kot autor učesnik na čuda domaćeh festivali na keh je osvojil dosta nagradi.
Sada se j' odlučil predstavit z 3 pjesmi ke su malo drugačije od pjesam po keh ga judi najviše znaju – z sjetnemi, nostalgičnemi i tužnemi pjesmi.
Na melodičnoj grobničkoj čakavštine predstavil se je Robert Žeželić z pjesmami va keh smo si videli njegovu velu jubav prema rodnoj mu Grobinšćine. Djetinjstvo je provel na Gromišćini, i po krvi i po kući njegoven kraju - od vrtića, igar va selu, od dešpetih na Lišćevici i okolo, pa se do škole. Se vrime pasalo j' va šumi, na ledinah, z bicikli ili bež njih, va poju ili va drvih. A odonda je i počel pisat - pisat va sakon i o sakon momentu ki mu j' daval inspiraciju. Reče da su familija, mesopust, dondolaši, sport, pisanji i divojke ono ča ga čini Grobničanon.
Do sada je objavjena njegova zbirka pjesam „Sjeverni vrhovi“, a fanj pjesam objavjeno je va zajedničkeh zbirkah z drugimi autori.
Njegove pjesmi govore o domaćen kraju, domaćemi judi, domaćoj besedi... va sebi nose emocije o povezanosti grobničkog čovika uz svoj kraj
Nino Bijelac z Novega Vinodolskega bavi se z više vidi umjetnosti: slikarstvon, fotografijun, glumun i poezijun. Pridruženi je član Ri Teatra, pak nas je najprvo nasmel z svojun glumun, a onda je na teatralan način interpretiral novljansku pomorsku triloguju.
Završnu besedu imel je dugogodišnji ravnatelj Ustanove, (sada va penzije) Dušan Prašelj ki nan je povedel kako su dijalekti bogatstvo Hrvacke ka ima mozaik različiteh govori, pak nas informiral kako se Zagorje zalaže za uvođenje područnega dijalekta kako nastavnega predmeta va školah, aš saki dijalekt je također književni zajik – na njin se govori i piše, a takovu ideju bimo i mi sakako podržali.
Zahvalil nan je i podržal nas va oven ča delamo aš storili smo kako j' Ronjgov rekal:
„Saki neka stori svoju dužnost.
Saki neka svoj talent stavi va službu svojega naroda i njegove duhovne ili materijalne kulture!“
Post je objavljen 20.04.2008. u 22:02 sati.