Nakon šokantnog otkrića tri vudu lutkice na groblju u Petrinji, priču je valjalo dokrajčiti. Kolege i prijatelji danima bježe od mene, rođenoj majci vjerojatno nikad neću ispričati što se događalo, a čak i zadrti ateisti onog tipa "Sve su to gluposti" odbijali su ih primiti u ruke. Elem, što s njima?
Kako ih nitko u kompaniji nije mogao smisliti, nije bilo druge nego da nekoliko dana prenoće kod mene. Bile su dobre. Nisam imao noćnih mora, nisam umro neobičnom smrću (a ni najobičnijom, očigledno), ali su lagano dojadile. Nekako, uvijek su bile tu.
Ekipi za paranormalno preostalo je samo jedno. Zatražiti savjet stručnjaka. Izbor je pao na proročicu Radu. A njezin odgovor zapanjujuć - ritualno ih spalite.
S torbom prepunom potrepština za ritual zaputili smo se u Stari Zagreb. Podno Griča lutke su skončale svoju crnomagijsku karijeru u vatri pročišćenja. Nedostajala mi je samo crvena košulja. Ja sam od danas Dylan Dog.
Oduvijek sam ga obožavao. Neke inspirira Einstein, neke Esma Redzepova. Mene je strip-junak koji hoda po granici paranormalnog u trapericama, crvenoj košulji i sakou.
Video zapis rituala:
Post je objavljen 20.04.2008. u 19:15 sati.