Pregled posta

Putopis: Francuska i Irska DIO 8

Datum: 01.08.2007.

Rano buđenje

Došao je i taj dan. Napuštamo Francusku. Pa-pa. Ujutro, malo nervozni jer smo poremetili standardni bioritam spavanja, dižemo se, crvenih (polu-ispavanih) očiju, zatvaramo kofere, te napuštamo naš hotel. Po nas dolazi Shuttle (to je oblik prijevoza gdje vas pick-up kombi pokupi na destinaciji i adresi koju odaberete u Parizu). Obzirom da smo putovali od Pariza do Dublina Ryan-Air-om, koji ne leti sa Charles da Gaulle-a, bilo je potrebno snaći se i organizirati prijevoz do Beauvais-a koji je oko 150 km sjevernije od centra Pariza. Pokušali smo pronaći neku Bus-Vlak varijantu do tamo, no taj aerodrom nije toliko prometan, i nema neke redovite linije, tako da je varijanta shuttle-om (koji je znatno jeftiniji od taxi-a) bio odličan potez. Iskrcavamo se na aerodromu, koji je moram priznati manji od Zagrebačke zračne luke, ali činio se ugodnim. U glavnoj čekaoni sve vrvi puno ljudi, svi putuju jeftinim Ryan-om.

Ryan air

To je bio prvi puta da putujemo nekom low-cost avio kompanijom. O njoj ne mislim apsolutno ništa loše. O.k. su, dapače vrlo jeftini, ali imaju svoju politiku i vrlo je lako pogriješiti ukoliko niste dobro informirani. Neke od ključnih savjeta vezane za Ryan-air koje mogu napisati su:

1. Provjerite datum i vrijeme leta kojim putujete. Lako se može dogoditi re-scheduling, ako to ne provjerite lako se može desiti da poljubite vrata.
2. Unaprijed planirajte kompletnu prtljagu i računajte kilograme koje nosite na avion. Ako se vraćate od nekuda, svakako uračunajte barem 1 torbu više koja neće imati preko 20 kg, jer overweight (prevelika težina) se masno naplačuje po kilogramu dozvoljene prtljage. Nas je to jako deprimiralo, i osjećali smo se loše, ali o.k. sada znamo za ubuduće.
3. Ne očekujte neku ljubaznost u avionu. Stjuardese imaju očajnu kombinaciju odjeće, toliko je uniforma ružna da bode svakog tko imalo osjeća boje u oko. Možda i najveća kritika dizajneru. Ako su htjeli postići pojam "upadljivo" - uspjeli su.
4. U avionu se sve plaća, dakle nema klope, gratis hrane... Konstantno vas "spamaju" propagandnim porukama i sve možete kupiti.
5. Avioni su im o.k. Uredni i čisti. Imam fotku interijera, pa ću je objaviti.
6. Ako vas sve navedeno ne smeta - dupkom puni avion, gužve i veliki redovi, osjećaj sardine u limenci... onda je to kompanija kojom definitivno možete putovati. Adresa: Ryan-air.


Pogled u unutrašnjost Ryan air aviona

Dublin (Baile Átha Cliath)

Let Pariz - Dublin traje nešto više od sat vremena. Možda čak i dva sata, trenutno se nemogu točno sjetiti. Spuštamo se u zračnu luku Dublin (samo je jedan, hvala Bogu) Barem nas u Immigration office-u nisu zezali. Pustili nas bez problema. Pa mi smo ipak "stari" putnici. Pri dolasku u Dublin, posebno ako prvi puta dolazite, osjeti se "duh" Irske. Mogu reći da je slična dojmu koji sam imao i u Engleskoj, međutim opet drugačije. Irci su drugačiji od Engleza. Otvoreniji, čak su mi se učinili i jednostavnijim. Vjerojatno je tome pridonijela njihva prošlost pri čemu su iz pojma "siromaštvo" ušli u pojam "imućnost". Danas su jedna od najbogatijih zemalja u EU, i minimalna plaća prosječnog Irca iznosi oko 1300€. Dakle neki "prosjek" iznosi oko 2000 - 3000€ mjesečno. Ako to pomnožimo sa 7.nešto... jako dobro za Hrvatske prilike. Imajte na umu da je Dublin udaljen od Zagreba oko 3 sata leta avionom, prema tome tko želi zaraditi - ima šansu poći trbuhom za boljim kruhom.

Dublin se nalazi se na istočnoj obali Irskog otoka uz široku dolinu rijeke Liffey, tri kilometra od točke u kojoj se ona ulijeva u Irsko more. Broj stanovnika je 495.000 (sa okolinom 1.1 milijun). Smatra se da su Vikinzi osnovali stalno naselje 841. godine i dali mu ime Dubh Linn (crni bazen). Oni su vladali ovim područjem gotovo dvjesto godina dok ih nije irski kralj Brian Boru porazio 1014. god.

Godine 1171., engleski kralj Henry II, proglasio je svoju vlast nad gradom. Ovo je postavilo temelje za gotovo 750 godina, pod čijom se vlašću Dublin razvio u administrativni centar cijele Irske. Početkom 20. stoljeća Dublin postaje žarištem irskog nacionalizma, i nakon mnogo sukoba, 1922. postaje glavni grad Irske slobodne države, koja će kasnije postati Irska Republika.

Dublin ima umjerenu klimu i relativno male količine padalina, dok snijega pada oko 10 dana godišnje. U Dublinu nema nebodera, i gotovo nema stambene ili poslovne zgrade čija visina nadmašuje tri kata zbog toga što je najduže razdoblje gradske i stambene izgradnje bilo u kasnom 18. stoljeću tijekom gregorijanskog perioda, kada su u modi bile niske zgrade i široke ulice. Jedna od rijetkih iznimaka je velika pivovara u Guinessovu vlasništvu. Samo je nekoliko sačuvanih građevina iz ranijeg razdoblja. Među njima su dvorac Dublin, čija je izgradnja počela 1200. godine, te Kristova crkva (Christ Church), katedrala sv. Patricka i bolnica Kilmainham. 1991. godine izabran je za kulturnu metropolu Europe.
(Izvor Wikipedia)


IMI Residence

Bus nas prevozi kroz centar Dublina do lokacije koja nam je bila najbliža hotelu u kojem smo bili smješteni. Sve je bilo rezervirano unaprijed i trebalo je "samo" hodati sa 2 torbe od čega je jedna bila poprilično teška i popunjena suvenirima i poklonima iz Francuske. Dobro smo se namučili dok se nismo "doteglili" do IMI Residence-a. Oznojili smo se ko mali teklići, ali kada smo vidjeli sobu i sve što smo dobili, osjećali smo se odlično. Smještaj je bio više nego FENOMENALAN. Soba ogromna, udobna, kupaona još veća, a najbolja stvar je bila definitivno predobar tuš. Potpuni preokret nakon Pariza. Kao da vas nekog malog sobička prebaci u De-Lux hotel. Genijalno. Brzo smo se udomaćili u sobi, koja je bila pre-ugodna. Ako putujete u Dublin, svakako preporučamo navedeni smještaj, u vrijeme kada smo mi išli bio je na akciji, pa je spavanje tamo bilo prilično povoljno (30-40€/noć) za dvije osobe. Danas je soba dvostruko skuplja koliko vidim na pojedinim booking stranicama.

Odlazak u grad i prvo razgledavanje

Kako smo bus kartu kupili, za 3 dana unaprijed (koliko je i više nego dovoljno za vidjeti sam Dublin), prijevoz od IMI-ja do grada je bio lagan. Na početku nismo znali kako doći do centra, pa smo na autobusnom stajalištu priupitali gospođu:

Mi: "Sorry, which way and bus line we need to take to the center". Gospođa: Dundrum? (govori se Đanđram)
Mi: Zbunj?!?
Mi: No, we need to go to city center
Gospođa: "Aaaa, you need to take bus number..."
Mi: Ahahahahah Dundrum = Đanđram.. hahehehe
Mi: Kako zapravo malo treba da te jedna rijeć usreći! :)

Ista "spika" nam se događala i u Parizu, gdje je A'revoire - Franc. Doviđenja u mom slučaju postao "A rezervoar?". Da stvar bude luđa, ja izlazim iz svake trgovine i postavljam pitanje: "A rezervoar?". Naravno lehrerin je umirala od smijeha, a ja sam bio smrtno ozbiljan pri čemu smo se kasnije tome smijali. Ponekad je super kad se možeš šaliti na račun vlastitog i tuđeg jezika, a zapravo nitko te ne razumije a ispada simpatično. To su mala veselja svakog našeg putovanja. Uvijek nešto pronađemo.

Centar Dublina je prilično velik. U samom centru do kojeg je nas bus dovezao za otprilike 20-ak minuta, nalazi se kružno posložen promet, i odvija se oko parka - St. Stephen's Green. Park je ogroman, zelen, ima jezerce, fontane. Svakako park kakav si svaki grad poželjeti može. Koliko god on bio velik, Dublin se može pohvaliti jednim od najvećih i najljepših parkova u Europi- Phoenix Park. Park zauzima površinu od 712 hektara. U jednom od slijedećih postova objavit ću fotografije Phoenix parka a do tada nešto fotografija iz St. Stephen's Green-a i centra Dublina.


Trava (gusta, bez korova).


St. Stephen's Green.


Fontana u parku.


Pasić pere "guzu", ma nije nego fotkan u momentu kada izlazi iz fontane, vlasnik ga "bacio" da se osvježi :)


Cvijet #1 iz parka


Cvijet #2 iz parka


Centar Dublina (tipična slika)


Centar Dublina 2 (slikano iz Parka)


Bus na stajalištu u centru (bršljan je mmm... predobar).

Odmah po dolasku u Dublin, treba se prošetati kroz centar grada. Prekrasne "crveno obojene" uličice, omeđene tradicionalnim trgovačkim brendovima. Shopping manija na svakom kutu, nije zaobišla ni lehrerin koja je morala nešto pronjuškati (žene, klasika, ko' da vi ne bi?). U centru Dublina nalazi se i jedan od 10 najljepših svjetskih shopping centara "Stephen's Green Shopping Centre" za koji smo pročitali da je dobio status TOP-10 zbog prirodnog svjetla u centru i konstrukcije koja je stvarno posebna.


Pogled u Stepehn's Green shopping...


Lehrerin obavila shopping!

Odlazimo i do Trinity college-a koji je moguće pronaći u svakom turističkom vodiću. Radi se o znamenitosti koju svakako treba posjetiti jer je imala popriličan značaj u povijesti Dublina tj. Irske. Zovu ga još i "mother of a/the University". Svakako bacite "oko" na link. Mene je osobno jako fascinirala skulptura sfere koju je izradio Arnaldo Pomodoro, a nalazi se pored knjižnice u dvorištu Trinity college-a.


Sfera

Počinje padati kiša. Nenadano, ko' grom iz vedra neba. Nije da nas to "ne smeta", ali odlazimo do obližnje trgovine i kupujemo lombre (sad to pokušajte jako brzo izgovarati da vam se jezik ne zaplete, pa ćete shvatiti da čujete ambrela). Hrana = Burger King vs McDonalds? Definitivno Burger King. Imaju neki quad burger od koji može toliko zasititi da nemorate ništa jesti 4-5 sati. Salate su definitivno mnogo bolje. Restorani = skupo.

Uzeli smo bus i time završili podnevni izlet centru Dublina. Umorni, od puta dogovorili smo da ćemo sutra u detaljnije razgledati centar, te posjetiti još neke poznate građevine i atrakcije.

Do sutra...

Post je objavljen 20.04.2008. u 10:56 sati.