Umor se provlači mojim tijelom.
Umor od situacija, od ljudi.
Umor od vječnih snjegova; skliskih puteva
koji vode ka novom i neprekidno nadolazećem
umoru.
Imam svijeću u ruci;
u mislima putujem šumom.
Idem k tebi, dušo.
Trnje mi ranjava noge;
zaustavljaju me i ne daju mi proći.
Svijeća već odavno ugašena je
A ja sam jednostavno preumorna
da ju ponovno oživim.
Preumorna da joj udahnem život.
Jer, i disanje je za mene
tek novi umor.
Post je objavljen 18.04.2008. u 21:30 sati.