Marketing
Suncokretić
Dakleeee, i ovaj blog... Od jutros pokušavam upisati post...
Mili moji, ja sam zaista bogata žena. Otkako sam dio blogerskog svijeta, moj život je dobio još jednu dimenziju. Naravno, prvo i najvažnije u životu mi je obitelj, moje Potočnice i muž. I imam prijatelje, s nekima sam "u vezi" i skoro pa četrdeset godina. I mal šira familija je za svaku pohvalu, obzirom da je nisam birala, hehe. Ali doživjeh u najboljim godinama i bonus. Vas. Pretvoriti poznanstvo, naklonost, simpatiju, povezanost koju sam ostvarila s nekima iz blogosfere u susret uživo, u ugodno čavrljanje i tavrljanje, eeee, koje je to zadovoljstvo!!!
Nakon uzbuđenja u utorak, i kave koju opisah u prethodnom mi postu, doživjeh još jedan blogerski susret. Sjedoh nakon jučerašnjeg kvarcanja na trajvan, pa put Autobusnog kolodvora. Kako su najavljivali za cijeli tjedan blesavo vrijeme 
, odlučih ići pa kud puklo da puklo. Oboružah se i sunčanim naočalama i kišobranom.Stavih kartu u džep, utipkah SMS porukicu Suncokretiću i javih da dolazim. Za nekih sat vremena stigoh u grad naše omiljene cvjećarke. Čekala me na kolodvoru. Skužih je otprve (bila jedina žema na tom peronu, ter je plavuša u meni odmah pametno zaključila da je ONA ta koju tražim i iščekujem). Izljubismo se i izgrlismo 
i krenusmo ulicama njenog grada.
Kad smo zasjele u kafić, našle bazu... priči nikad kraja. 
U međuvremenu je padala kiša, nevrijeme se spustilo, pa se razišli oblaci, mi se nismo dale van. Ja si na Internetu bila našla vozni red, zapisala par autobusa za Zagreb u neko pristojno vrijeme. Kao, dva sata u najduljem slučaju, pa gibam natrag... Je, malo sutra. Bujica riječi koja je tekla mal s jedne, mal s druge strane (došla je žena do riječi od mene, stvaaarno) trajala je i trajala 
. U neko doba zazvonio Suncokretiću mobitel, pita je muž za psihičko zdravlje i ima li namjeru doći kući taj dan. Pogledam na sat, kad ono... iha! Bolje i ne reći koliko smo odvalile... Hvala, Suncokretiću, na gostoprimstvu, bilo je veselo i ugodno!
Moram priznati da me sad pomalo strah za reputaciju. Mislim, na stranu to što su mi blogerske kave baš lijepo krenule... ne bih htjela da pomislite kako sam naporna 
, i da - ukoliko me uopće želite upoznati u stvarnom svijetu - morate sa mnom provesti sat-dva-tri-četiri. Mogu ja, znam ja i polusatnu kavu popiti. Jest da puno pričam, al znam i stati. I imam alarm na mobitelu, mogu si ga upalit da mi ograniči vrijeme. Nije bed. 
... Večeras odoh pogledati Briljantin 
. A nakon predstave, vjerojatno virnem u Casino club Fortuna. Večeras svira Caiman Verde 
, međ njima Tata od formata 
. Pa ak tko može i želi, nek naiđe.
Post je objavljen 17.04.2008. u 17:02 sati.