Mislila san da cu u ovo vrime vec lagano brodit Mediteranom....ali shipak.
Francuska je ovo.
Spiza dobra,ljudi lezerni,nasmijani.......ali tako i rade.
Strajka im se svako malo. Taman kad je tribalo pocet punit dok s morem,oni odlucili malo strajkat. Sad cekamo,ne znamo do kad.
Ako se ne iskobeljamo odavde do jutra,ceka nas novi strajk. Ribara.
Oni ce malo zablokirat luku,a mi cemo pizdit s palube
Radnicka prava,ribarska prava.......a di su moja prava da odbrodin do Barcelone ha????
Mozemo mi pricat sta ocemo o nama i nasim ljudima,firmama,ali istina je da se kod nas ovo ne bi dogodilo.
Osin toga ovde smo vec pet dana duze od planiranog.
Ono radi cega smo dosli u dok je napravljeno tek jucer.
Mene lagano vata panika,tila bi poc cha.
Panika od dijete. Jer nakon ovoliko spize i vina sirin se u svim smjerovima.
A kad smo kod vina...olalalaaa...sva im valjaju.
Valjala san se i ja sinoc od vina.
Bili smo opet do Chez Etien,predjelo bilo malo zesce pa san iskapila prvu casu crnog ka vodu.
Posli toga me valjalo ka u lionskom zaljevu.
U zatvorenim prostorima nema pusenja. Dok smo cekali desert,izasla san bokun na ariju povuc koji dim.
Prvo san se provukla medju stolove...olalalaa...jedva.
Onda san se stropostala na prag od susidne kuce,sila i zapalila.
Ajme lipe friske arije. A tek ledeni prag,ma mi ni to nije pomoglo da se
otriznin. Pogledan malo okolo,znan da smo u cetvrti di zive uglavnom arapi,a oko mene lica malo tamnije puti,ali u stanju slicno mome.
Svi smo isti kad smo jel....olalala....bez obzira na boju koze.
Gledan ja njih,gledaju oni mene.......vec me straj uvatija pa san se odgegala u visokin takima prema vratima restorana,polako,ko smi brze.
Da san brze zavrsila bi kome u krilo ili u bijelo roblje.
Posli deserta na brod,a brod pun skala,nasa kabina na osmu kuvertu.
Na brodu se sad radi dan i noc,minjaju se tapeti,sve puno radnika u cucecem polozaju,nanose sloj lipila......zamalo san se zalipila za skalu,umisto tapeta.
Sva srica Popaj ima dobre reflekse,ali sta ce mislit o zeni njegovoj...olalala.
Mozda me zato danas gledaju onako malo iskosa
Iden sad na casicu vina,grlo mi se osusilo od pisanja.
A vama ostavljan par slika kako brod izgleda u suhom doku.
I malu Vanju,slikala san je da moze materi poslat sliku u Honduras.
Ima samo 20 godina. Doma je ceka 6 sestara i 2 brata.
Sama u ovoj djungli,radi 16 uri na dan.........sitila san se svog diteta...
Nadan se da nikad nece morat ovako.
Post je objavljen 16.04.2008. u 16:22 sati.