AnD here I go again on my own
Goin down the only road Ive ever known,
Like a hobo* I was born to walk alone
You give me strength to carry on,
cos I know what it means
To walk along the lonely street of dreams
Ne mislite da me nije briga za vaša mišljenja?Da me me ne dira miti malo što vi drugi govorite i mislite?Odavno me prestalo dirati...možda ću zvučat sebično i arogantno...al ničija mišljenja me više ne zanimaju osim moga...pa mi svoja ne tribate ni iznositi...Onda kad poželite ispraviti me(a neki samo zato da bi me ponizili,a ne shavaćaju da to više ne mogu napravit) ili dati mi savjet jednostavno NEMOJTE.MENI to ne triba.Ja imam svoju glavu za misliti,a savjeti mi ne tribaju više..neznam zašto..pa čak ni od onih ljudi od kojih sam ih prije dobivala...jednostavno ne osjećam potrebu se više nikom povjeravat...ni žalit,ni plakat...Imam sebe za to.Naučila sam sama sebi pomagat...sama zacijeliti i sama tugovat dok ne odtugujem svoje ....ne mogu to objasnit.Prije kad bi mi sve lađe potonile..uvik bi očajnički tražila blizinu nekoga,utjehu,zagrljaj,a sad mi to ne triba.Sad mi paše da sam sama.Više se ne bojim biti sama kad sam tužna.Ne bojim se više ''zvuka tišine''..otkucaja kazaljke na satu...probijaNja sunčeve zrake kroz prozor...ne dramatiziram previše..shvatila sam da kad previše razmišljamo..kad previše filozofiramo...onda i više shvaćamo,postajemo svjesniji stvarnosti i istine oko sebe..a ona je sama po sebi ponekad žalosna..pa sam ja Mudrica prestala filozofirat(evo opet:))i opterećivat svoju glAvicu nepotrebnim životnim pitanjima.I iskreno sad mi je super.mOŽDA SAM SAD HRABRA ZATO JER ZNAM DA U SVAKOM TRENUTKU IMAM NJEGA KRAJ SEBE.MOŽDA JE SAMO ZATO.MOŽDA SE ZBOG TOGA OSJEĆAM OVAKO POLETNO,INFERIORNO I NEUSTRAŠIVO.MOŽDA...Danas sam u busu čula neku pjesmu,posve nevažnu,..ali jedan stih mi je osta u glavi...>>I just don't love you anymore..<< Jel se može odjedanput prestat stvarno volit nekog,reći više ga ne volim???Jel ljubav stvarno može nestat...?iLi se ona samo izgubi duboko ispod rutine i svakodnevnice,svađa i prepiranja???A mi mislimo da smo prestali voljeti...a zapravo smo samo zaboravili voliti i dopustili da se ta ljubav ugasi i lagano pokopa...Zato ja pokušavam uvik učinit nešto posebno,nešto što potpiruje žar naše ljubavi.JER DA LJUBAV OPSTANE ČOVJEK MORA OSTATI ZALJUBLJEN.JEDNO BEZ DRUGOG NE IDE.NIKAKO.LAFE VOLIM TE...btw.kiss Ines i Luci...
Post je objavljen 11.04.2008. u 17:43 sati.