Evo mene nakon dugo vremenena i silnih moljakanja Tetica se vratila, malo bih prenaglili kad bi ovaj dolazak opisali ˝jača nego ikad˝ jer to uopće nije istina. Da, dobro ste pročitali, Teta posustaje, svaki novi korak je teži, a i sve ove odluke su postale tako šugave... Napokon se sve sredi i onda otkrijem da uopće nije tak bajno kak sam ja to zamislila.
Evo dokaz broj jedan... imam odličan posao, sjedim, slažem, malo brojim, čitam novine i tak...uglavnom sve napravim što mi se kaže, al očito to nije dovoljno kad vas nadređena terorizira. Pitam se jel to zbog manjka sexa ili neka općenita frustracija? Odgovora ne znam, al žena živi u svom svijetu... svijetu koji se kreće u krugu toga ˝ajmo pročitat novine i nazvat frendicu da to sve prepričamo˝...ono ddddddddddd, get a life!!! Uglavno znate li vi kak je to pričat cijeli dan o tome kak je Ivanišević mogao ovu svoju prevarit i kak to da je Jerkovićka stavila silikone ili nije...eeee dragi moji to me uopće ne zanima. Dok se ona vrti u svom izmišljenom svijetu i brije na to kak pozna sve ˝zvijezde˝ ja sjedim i mislim u svojoj lijepoj glavici ˝ooo još malo...dada, još sam 33 minute i 65 sekundi s njom˝ ili tak nekej... Tolko o poslu...next ------>>>>
Dokaz broj dva...ono što me najviše uveseljava - ples - počinjem se glupirat tamo, sve mi je žao jadnog trenera i trenerice koji se tolko trude da nas nauče, a ja skačem, smijem se, glupiram...itd. Jadni, sve sam više uvjerena da imaju jakooooo jakooooo jakoooo ˝dobro˝ potkovan živčani sustav, hihihihi, jer ne bi oni sam tak to trpili... Moj Plesač, najdivniji dečko na svijetu me pokušava smiriti, al to ne ide... razmišljala sam kak bi mogla dat neki oglas tipa ˝traži se krotitelj...˝, znate ovo ipak prelazi svaku granicu, a ja umjesto da budem sve ozbiljnija...strašno... Savjet molim...:)))
...i dolazim do šećera, a to je ono nešto kad imate leptiriće u želucu kad brijete na neku romantiku i takve spike...e da, ajmo reć da me uhvatilo, al ja to ne mogu... Mislim ne ja... Postoji jako glup razlog koji je meni svakog dana sve bizarniji i mislim da ću se maknut od svega... Baš me zanima dal je to moguće, stavljam na vagu zaljubljenost i sve ono što moram prolazit da bi ˝bila sretna˝ i pitam se jel vrijedno toga (?????!!!?)... možda kroz par dana saznam odgovor pa vam napišem da sam najsretnija osoba na svijetu ili možda otkrijem da je sve ovo bilo uzalud...
Hm, eto...tak vam meni trenutno prolaze dani...da je dosadno, nije, al vjerujte mi ponekad bi željela iskočit iz ove kože i na tren zaboraviti sve... Mislim to nisu problemi...al opet jesu! :))) Malo je ovo smiješno...al nemam riječi kojima bih to opisala...hihihi
ps: Curke volim vas najviše na svijetu, evo vam posteka...:))))
Post je objavljen 11.04.2008. u 09:19 sati.