Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/triesduja

Marketing

Tatjanine bajke na Dan dječjeg vrtića "Viškovo"

Na Dan dječjeg vrtića "Viškovo" 10.4.2008., klinci i klinceze sa svojim tetama ugostili su Tatjanu Udović. Njezine bajke su nekima čitali mame i tate jer one se objavljuju i u općinskom listu "Glasnik Općine Viškovo". fino

waveVesela dječica zajedno sa svojim tetama dočekali su me s nestrpljenjem i pohrlili svi (čak 3 grupe vrtićanaca) u jednu prostoriju. Kada je jedna od teta stišala žamor nestrpljenja, započela sam sa pričanjem bajki. Stotinjak dječice pozorno je slušalo, te odgovaralo na neka od postavljenih pitanja. Rekli su mi da jako vole bajke, pa nisam ispričala samo jednu, negu čak tri! A iz svake bajke nešto se moglo naučiti.sretan



sretanCvijet duginih boja - da uvijek treba slušati druge ako nas lijepo zamole

sretanKraljević osmijeha - da se trebamo smijati i poklanjati osmjehe, jer ćemo tako biti sretniji, a i obradovati ćemo druge

sretanVjerkina pekara - da se nesmije uništavati šume jer one su izvor svježega zraka i dom šumskih životinjica

Na kraju smo svi zajedno zapjevali i zaplesali "Kad si sretan", a nakon silnog grljenja, dječica su mi kao zahvalu poklonila svoj vrtićki list i cd sa pjesmama koje su zborski baš oni otpjevali.

Hvala svima na ugodnom druženju!mah


Tatjanine bajke


CVIJET DUGINIH BOJA


Jednoga dana, kada se djevojčica Sara vraćala puteljkom iz škole, zastala je i u travi spazila predivan cvijet duginih boja. Posegnula ga je ubrati kad je cvijet odjednom zatvorio latice. Začuđeno je stajala razmišljajući što se to dogodilo. U to vrijeme, dok ga je ona još tako promatrala, cvijet se naglo otvorio, a iz cvijeta je izišla sićušna vila zlatne haljine i pozlaćenih krila, te rekla: « Molim te, nemoj ubrati ovaj cvijet. On je simbol dobrote. Ako ga ubereš, svijetom će zavladati zlo! «. No Sara nije slušala. Njoj se cvijet jako svidio , te ga je silno željela ubrati i staviti u svoju vazu. To je i učinila.
Kada je stigla kući, majka se jako naljutila što je došla kasno i zabranila joj da se igra sa prijateljicama. Kada je stigao njen uvijek blag otac, pohrlila mu je u zagrljaj ne bi li se on smilovao i dozvolio joj da posjeti svoje prijateljice. Međutim, on se naljutio još više i zabranio joj sladoled cijelo ljeto. Sara je plačući otrčala u sobu. Uzela je telefon u ruke i nazvala svoju prijateljicu. Čim se Ivona javila, Sara je prepoznala tugu u njenom obično veselom dječjem glasiću. « Što se tebi dogodilo», upitala ju je, na što se Ivona odmah rasplakala. Jecajući joj je objasnila da su se njeni roditelji posvađali, u svađi razbili dvije njoj najljepše vaze, a nju potjerali u sobu i zaključali. « Bilo je grozno «, dodala je. Na tu njenu priču Sara je ispričala što se njoj danas dogodilo od samoga početka. Kada je završila priču, nastala je kratka stanka. « Pa to si ti kriva! «, povikala je Ivona ne mogavši povjerovati u ono što čuje. Na to se Sara uvrijedila, spustila slušalicu i zlobno se nasmijala sebi u bradu: « Ha, ha ,ha, znači da ja mogu upravljati svijetom! « Maštala je o tome kako sada vlada zlo i kako će uskoro svi biti umorni od silne svađe, otkriti da je ona krivac, te će je preklinjati da to prekine obasipajući je pažnjom. No to se nije dogodilo. Prolazili su dani, a ona je još uvijek bila zatvorena u kući. Tako očajna, požalila je tisućama puta što je bila onako pohlepna i okrutna prema vili i svojoj prijateljici. Promatrala je cvijet koji je svakim danom venuo sve više i više. Tek što mu nisu opale i posljednje latice, kroz prozor je uletjela ona ista vila koja je onoga dana izašla iz cvijeta. Kada ju je Sara ugledala, vratile su joj se sve nade, kleknula je i suznim očima stala moliti za oprost. Nakon nekog vremena vila je rekla: « Dobro. Oprostit ću ti, ali samo pod jednim uvjetom; da ćeš izvršavati tuđe želje ako te lijepo zamole. « Sara je kimnula glavom: « Da, obećajem! «
Vila je sletjela na tučak cvijeta i njemu su ponovno narasle latice duginih boja. Roditelji su Sari obećali izlazak, te ga je odnjela na livadu gdje ga je bila pronašla. Cvijet je pustio korjenje i stao rasti kao nekada.
Kada se vratila, majka je prostirla stol, a ona je sva sretna potrčala da joj pomogne. Sve se vratilo u prijašnje stanje, a Sara nikada nije zaboravila obećanje koje je dala vili, te je pomagala drugima koliko je mogla, a to se dobro i njoj vraćalo.


Post je objavljen 10.04.2008. u 21:25 sati.