Marketing
NAPOKON PETAK....weeeeeeeeeeeeeeeeeeee
I tako ljudi moji došao nam je petak napokon....nema škole ali ja nemogu svejedno van kako treba...sljedeći tjedan su nacionalni ispiti..grrrrrrrrr
i treba se kao pripremat...ali mene to ne brine...dok svi lijepo uživaju ja se moram u stanu sakrivati od peludi i čitati lektiru,život stvarno nije fer
...
Uglavnom sve je oke,u školi dosadno...svaki dan me sve više dovodi do ludila,samo treba učiti,učiti i učiti...stalno neke kontrolne,neka ispitivanja ma dosta mi je više svega....i onda kad sva sretna izađem iz razreda i vidim facu od one pokvarene ribe koja ide u susjedni razred smuči mi se cijeli život, i pomislim da mi je sve draže od nje...joj ej ...riba me baš živcira...izađem na hodnik ona me gleda onim svojim bolesnim pogledom.........grrrrrrrrrrrrr..........kao da sam joj nešto ukrala...a nisam ...ili možda čak jesam...hm,petko šta ti misliš o tome?hehe:sretan
PONEKAD POMISLIM...DA TO NISAM JA....
Ponekad pomislim da to nisam ja
da je to samo moja loša sjena...
Ali vrijeme pokazuje
tu stvarnu sliku mene...
Samo mene...
Ponekad osjećam da sam sama...
da plovim kroz oblake....
sama....
potpuno sama....
Koliko god ljudi bilo oko mene...
ja ih ne vidim....
ne čujem....
čujem samo tišinu oko sebe....
Pomislim kako sam najsretnija na svijetu...
I onda se u trenu vratim u onaj kutak samoće...
Osjećam svoju okrutnost...
svoju ljutnju koju iskalujem na svih...
Ali nemogu si pomoći....
Tome nema kraja....
To je dio mene...
Mog života....
Moje samoće..
---POKOJ VJEČNI---
Hrvoje Ćustić
Post je objavljen 04.04.2008. u 18:11 sati.