Dakle...dolaze gosti...
Psa posjednem u hodnik i zatražim da čeka i bude miran...pas se stalno diže iz čekaj kao da sjedi na vrućoj peći...ja strpljivo stalno govorim psu...ma, sjedni, čekaj...osjećam se kao papiga...nekako pas na kraju stvarno čeka, ali se povlačeći prednjim šapama kliže na guzovima sve bliže ulaznim vratima...blokiram ga tijelom i ignoriram...stiže lift...gosti ulaze u stan, a moj pas ne benda moju naredbu čekaj nego kreće i počne se svima motati pod nogama i luđački mahati repom te pri tome gegati čitavim tijelom uz usta razvučena u osmijeh...mi ljudovi se pozdravljamo i svako uz put malo pomazi i psa koji me ljuti jer ne želi poslušati da ljudi trebaju prići njemu ako ga žele u društvu, a ne on njima...no ne kažnjavam psa jer mi je glupo kažnjavati ga zbog veselja i zaigranosti, a gosti ne pokazuju da ih smeta mali veseli pas...naprotiv...oduševljeni su tako dragom, umiljatom, lijepom životinjom....odlazimo prema dnevnom boravku, a pas se uz iste one repomahačke i tijelo ljuljačke pokrete i s osmjehom na licu mota pod našim nogama...posjednem ljude tako da su najmanje dostupni psu...ali pas se provlači kraj svih onih kolača, čaša, šalica, grickalica i ruši ih repom i tijelom odguravajući stol, a sve u namjeri da uvuče njušku u krilo nekoga od gostiju...gosti sada dižu ruke od psa jer im se ne da ponovno ići prati ruke, a gricnuli bi nešto sa svojim prstohvataljkama...pas je dosadan i ja ga pozivam k sebi uz noge, dovoljno blizu događanju, sve može vidjeti, može biti s nama, ali je vrijeme da prestane biti centar pažnje i vrijeme je da se smiri...pas dolazi do mene, legne, i za dvije sekunde ponovno kreće u pohod proguravanja do gostiju...opet pozivam psa i ova igra se ponavlja nekoliko puta...na kraju strogo zatražim od psa da legne kraj mene i sada pas tužnog oka legne kraj mene i smatra me teroristom, a i gostima je žao što zbog njih moram podviknuti na psa...ali oni u trenutku zaboravljaju žalosnog psa i krenu grickati, pijuckati uz partiju ugodnog razgovora...pas shvaća da nije u centru pažnje i počinje...grižnja prednjih šapa (ja kažem daj prestani)...zatim lizanje genitalija, jer kao piški mi se sada naglo pa moram van, moš misliti (ja kažem daj prestani)...nakon toga se pas ustaje i krene tresti ušima jer je navikao da tada svi gledaju u njega, znate za naše česte upale ušiju (ja branim da to radi)...pa pas legne pa ustane i počne luđački mahati repom i smijati se, sve čeka hoće li neko slučajno napraviti neku gestu koju bi on shvatio kao poziv na maženje ili igru...iako psa nitko niti ne gleda, on čim uhvati neki takav nehotični signal kreće prema tom ljudu za kojeg misli da ga poziva...ja opet pozivam psa k sebi...i onda opet počinje, grižnja šapa, lizanje genitalija, čohanje, tresnja ušima...i onda ja puknem ko kokica i najurim psa u hodnik uz otvorena vrata od boravka...pas pokunjeno ode i sjedne pred vrata i znatiželjno, ali smireno, gleda prema nama...kad se pas ohladio par minuta pozivam ga k sebi i pas na moj zahtjev smireno legne kraj mene i izvali se na bok netremice promatrajući situaciju oko sebe...ja hvalim psa za ovakvo pristojno ponašanje i smirujući ga mazim po obrazu...i na kraju, od silnog uzbuđenja umoren, pas zadrijema pod mojim nogama...i tako svaki puta kada netko dolazi...
Više volim iscrpljujuće šetnje i jurnjave po vani nego ovo...
Post je objavljen 04.04.2008. u 07:29 sati.