Marketing
Navečer...
Ponekad kad si tužna
ponekad kad si tužna i ne znaš umoriti bol
kad ti pogled klone i skriva ljepotu osmijeha
samo se nekoliko nota vrti tvojim mislima
čini se da vidiš kraj nikad započetog puta
možda baš tad, i svemir je tužan pa plače planete
no nisu ni sjena kristalima što cakle ti u očima
ponekad kad plačeš i ne osjećaš radost
kad bi voljela da je kiša ova kap što kucka o stol
i jecaji da su gromovi pa da razbiju ovo stanje
ili sjena da podigne uplakanu glavu i zagrli te tako samu
možda baš u tom trenutku anđelima kradu krila
samo da bi u njima gledali dobrotu tvoje duše
ponekad kad šetaš besciljno u mrak
kad tjeraš ljude oko sebe da bi se zaštitila
i ne znaš ime ove tuge ni otkud se stvorila
htjela bi je ubiti zauvijek bez obzira na način
možda baš tu noć u skrivanom kutku umire sreća
od tuge jer se više neće uljepšavati tobom
ponekad kad misliš da si sama na svijetu
kad ne vidiš dalje od magle u trepavicama
samo čekaš trenutak da prođe još jedna minuta
i telefon je isključen da alarm ti ne kvari tišinu
možda baš iduću minutu nju ti pokvari nešto
zvuk što podsjeća na kapanja o stol
ponekad kad se nadaš da je ovaj miris moj
kad osjetiš na obrazu dodir praćen zvucima
i ne želiš se okrenuti jer misliš da si umrla
no za par sekundi ipak shvatiš koliko si blesava
možda baš tad provest ćemo najljepše trenutke
samo zato jer nitko nije tako lijep dok tuguje
Post je objavljen 04.04.2008. u 01:47 sati.