Marketing
Pobijedite demone prošlosti...
današnji naslov na naslovnici novina... pogađa točno u sridu. Nije li stvarno već vrime da se pomirim sa svitom?! E s tom me Gibo rasturi:
Među ljudima za koje ne pitam odavno neko postoji kome ne praštam a trebala bih.
Otkad stavljam križ kraj njegovog imena vodi me bis kroz godine, a jedva se sićan zbog čega je.
Vec je vrime da se pomirim sa svitom i tiho, k'o da zaronim na dah u svemu sad mogu naći nesto lipo, lipo
i reci živote dobar ti dan!
Na te grane ja više ne smim past na njegovu dušu prišiti sve sto nisamo dospili.
Koliko krivih rići pobigne kroz zube, a ko će ih stić? Ka i perje bačeno u vitar ne moš pokupit, a učim se kupit.
Sve me boli.
"Nemoj dolazit na V."
Ma ok. neću, ali k vragu nije mi jasno zašto ljudi ne čuju jedni druge? I nije mi jasno zašto ako im nešto ne uspije da misle da su prokleti, da nikada nisu imali sreće. Da njihov život nema smisla.
"Probudio sam se jutros kraj druge cure, i srce mi je puklo kad sam shvatio da to nisi ti."
Vjerujem mu. I meni je bilo tako nakon D-a. I još je. Baš zato.
Ali bez Danka, moj život nije stao. Nije postao isprazan. On nije bio uzrok moje sreće, niti sam nesretna bez njega. Ili nepotpuna. I nikoga ne krivim što nismo zajedno.. Ni sudbinu, niti Boga, niti mislim da sam prokleta. Hej, pa blagoslovljena sam!!! Cijeli život. Imam ljubav. Možda nije sve kako bih htjela u svojoj idealnoj verziji mog života, ali ja sam bez pretjerivanja sretna što je Danko dio mog života. Nikada ga se ne bih odrekla.
Ljubav se pojavljuje u raznim formama i ja ju u svim njenim formama prihvaćam.
Ali ne moram ga posjedovati!!!
Ubija me ta ljudska želja da sve posjeduju i da to obilježe i nazovu svojim.
Ljude ne možeš posjedovati!!!
Danko nikada nije bio moj... On je svoj!!!
Ja sam svoja.
I evo sada ja postajam V. demon iz prošlosti, a na određeni način i on moj. A volimo se. Samo on nije zadovoljan načinom na koji ga ja volim. To mu nije dosta. A kada već ne dobiva ono što želi onda neće ni ovo drugo.
Ja hoću sve. Pa kako bude. I dohvat ću taj mjesec...
U glavi stalno vrtimo iste, stare, već ofucane filmove: o životu, o tome što smo napravili ili možda nismo..
Zato sada odlučujem da se prestajem osvrtati unatrag, vrijeme mi je da visoko podignem glavu i hrabro zakoračim prema naprijed.
Slobodna sam. I nisam u neadekvatnoj vezi. Uvijek sam bila tip, sve ili ništa. Ili te volim do bola, ili ništa.. Ne mogu i ne želim biti u partnerskom odnosu u kojem sudjelujem sa pola moga bića.
I tako dok netko ne istisne Danka, kao što je on Peru... uživam samo u sebi.
Sebično? Pa neka je!!
Svatko od nas stoji sam na srcu zemlje, proboden zrakom sunca.... A večer je već tu.
Post je objavljen 03.04.2008. u 16:16 sati.