Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/donquijote

Marketing

CUENTO ESPAŃOL

Image Hosted by ImageShack.us

Ja sam pjesma za tugu, za plakanje
Za kišnu nedjelju, za kuglu u trbuhu
Za tjeskobu, za nemir, za strah
Za prašinu, za brisanje
Za razbijeno staklo
Za vađenje
Jer okvir je potrebniji za neku ljepšu pjesmu,
neku ljepšu sliku
za poklon, za sretan rođendan,
zar nisu svi rođendani sretni?
Ja sam pjesma za smijeh
Za seks, za vođenje ljubavi, za užitak
Za euforiju
Ja sam pjesma za otvorenu kutiju
Ja sam pjesma bez kutije
Za izlog , za izložbu, za regal
za pokazivanje prijateljicama
za valentinovo
za sretan dan, za pijanu noć,
za poljupce koji trgaju usta
za snove, šetnje, klupe i parkove
ja jedva stanem u ovaj okvir
ja sam pjesma o ljubav, laži, mržnji i prevari
Ja sam ljubav koja se ne razumije
Ja volim, prejako, pa mrzim.
Mrzim preslabo jer volim.
Ja sam Barcelona
Vijugavi porculan, magična brada
Metro sa stanicama uvijek u krivom smjeru.
Seksualna napetost,
Turist sakriven iza preplašenog pustolova ili obrnuto
Ja sam crn čovjek u 1 ujutro sa prevelikim koferom sa kreveta iznad
Ja sam Altafulla sa stajaćim sjenama
Sa najslađom čokoladom na svijetu
Sa obalom dalekom od povijesti,
Punom betona i čelika a ipak pješčanom,
Sakrivenom iza brodova i čamaca i pedalina
Sa gladnim putnicima
Sa stranim cigaretama, sa tankim pršutom i francuskim sirom
Sa starim morem i najsvježijim španjolskim narančama u boci.
Koliko toga imamo za reći, koliko toga se može reći.
A šutimo.
Najlakše je reći nešto krivo.
Pa Deltebre, mrzimo se tri od pet.
Najlakše je reći nešto krivo
A prašnjava cesta ukletog grada nudila mi zelenu smokvu.
Čaki nje sam se bojao.
Jedina slatke stvari gorkog grada
Ma nije istina
Naša glupava lica na kraju smijala su se dosadnom fotoaparatu
I gradu iz kojeg smo mislili da ne možemo pobjeći
Ali od čega smo bježali?
Za nas, za sve što si nismo rekli,
Španjolac iz tko zna koje pokrajine
Razbudio je jutro i ušutkavao cendravu ženu i djecu
Možda su sada sretni.
Ja sam ušutkao njega.
San je najvažniji
Oko snova sam uvijek bio hrabar
Pa neki Benicarlo
Lijep grad sa najružnijim ljudima na svijetu
Ljepota je u očima promatrača.bikovi, izazov
Dugi aouh promatrača
Čovjek u moru, bik u moru.
Nasmiješeni recepcionist, razumjeli ste se osmjesima.
A Valencia , svaki put sam našao krivu ulicu, a ti si je ispravljala,
Sretni mladi klošari sa najmršavijim psima na svijetu
Zeleni parkovi, bijela budućnost i voda.
Krov grada, nepoznato nebo, različiti jezici
Drvena pepeljara i strah, uvijek strah
I uz toplu sangriju.
Pa Vilafranca del Penedes
Nestvaran grad gdje svi žele dotaknuti zvijezde
Njihova živa nesanica
Nikada neću zaboraviti tatu i sina kako se igraju u parku u tri ujutro
Sve je bilo ludo
A mi smo bili sami i umorni
Niti mračna zemlja polja nas nije htjela primiti
Ili mi nismo htjeli spavati s njom
Siromasi, siromasi.
Ta besana noć plašila me kao nepoznata tuga
Ništa mi nije bilo stranije i istinitije od klupe u luci barcelone
Uz sirene grada i smetlara
I toplo hladni jutarnji vjetar
Osjećao sam se kao gozba za galebove
Al poletili smo mi i vratili se.
Ja sam samo pjesma
I sada znam da neću stat u nijedan okvir
Al ništa zato
Možda mi budu lijepa slova ili papir
Ili barem prostor između redaka.
Ima me.
Sad sam tu. I zauvijek.
Postojim.
I ne možeš me izbrisati.
I ne želiš.

D.R.




Post je objavljen 30.03.2008. u 22:05 sati.