"Hrvatska vlast je odlučila da je moguće ući u NATO natpolovičnom većinom
glasova saborskih zastupnika. Neovisno o tome, činjenica je kako ulazak
Hrvatske u NATO određuje poziciju naše zemlje u vojno-političkom smislu na
dugačak rok, svrstava nas na određenu stranu i sa sobom sasvim sigurno
donosi i neke obveze (ali i prava). Ne ulazim sada u to da li je ulazak u
NATO dobar ili loš, nego jednostavno smatram da je pitanje ulaska u NATO
toliko bitna strateška tema za ovu zemlju, da je nužno o tome raspisati
referendum.
Prije nekoliko mjeseci nekolicina nevladinih organizacija, vanparlamentarnih
stranaka i pojedinaca sastali su se i odlučili organizirati sakupljanje
potpisa kako bi do referenduma došlo. Ono što je sjajno i jedinstveno u toj
inicijativi je da ona okuplja organizacije najrazličitijih mogućih interesa,
političkih i ostalih stavova - no u ovome konkretnome slučaju, svima njima
je važno da do referenduma dođe. Ovo je bez premca prva takva suradnja od
devedesetih i po prvi puta postoji realna šansa da se ti potpisi doista i
prikupe i da iziđemo na referendum, prvi nakon referenduma o samostalnosti
Hrvatske. Uspjeh ove akcije će sasvim sigurno trajno promijeniti odnose
između vlasti i birača i smatram da je to jedan od ključnih interesa koji bi
nam svima morao biti zajednički neovisno o tome na kojoj strani političkog
spektra se nalazimo ili koji je naš osobni stav o ulasku Hrvatske u NATO.
Uspjeh ove akcije je važniji od samog pitanja ulaska Hrvatske u NATO."
Ovo je izvadak iz jednog cirkularnog maila kojeg sam primio neki dan.. Dijelovi koje sam izostavio nisu toliko bitni.
Odmah ću reći, da izbjegnem svaku zabunu, navedeni citat bez zadrške potpisujem. Izrečene stavove čvrsto podupirem. I sam sam, doduše puno prepasivno, dao podršku jednoj od udruga koja se nastoji izboriti za referendum.
Najjednostavnije će biti da odmah prijeđemo na FAQ. Evo mog izbora i pokušaja odgovora.
1.Nije li inicijativa za referendumom pokušaj opstrukcije ulaska RH u NATO?
Nipošto. Referendum je neutralan i zadaća mu je točno ono što traži: neka se građani RH osobno izjasne u pristupanju naše države u NATO. Pitanje je dugoročno strateški važno i nitko nema pravo (i ne smije si ga prisvajati) da u takvim stvarima manipulira javnošću.
2. Ipak, nije li startna pozicija mnogih udruga i organizacija koje su se uključile u ovu inicijativu anti-NATO stav?
Možda i jest, bar nekih. No, to nije bitno. Dužnost je svih inicijatora referenduma da zatome svoje stavove oko pristupanja NATO-u unutar ove inicijative te da se privremeno suzdrže u agitaciji oko same činjenice pristupanja/nepristupanja. A ako je i prisutna percepcija o anti-NATO prirodi referenduma, ona je posljedica dviju tužnih činjenica: prvo, da se argumentirana rasprava o Hrvatskoj u NATO-u uporno izbjegava i drugo, da se protivnici pristupanja na određen način getoiziraju. Za oboje je kriva, i to ne samo iz nehata, naša politička elita. Ona gura javnu raspravu o pristupanju NATO-u u zonu protesta. To je nemoralno.
3. Nisu li dovoljne ankete?
Pshaw. Ankete se u nas kroje kako kome treba. A i političari ankete interpretiraju kako god im se svidi. Sjetite se samo izlaznih anketa na izborni dan (OK, to je bila neoprezna greška) i, što je još važnije, naknadnih izjava političara o općenitoj relevantnosti anketa. Npr., pođite od tadašnjih premijerovih izjava.
4. Nije li Sabor dovoljno reprezentativan da donese takvu odluku?
Nije. Evo dva odgovora iz izloga br. 1. Prvo, jedna od članica vladajuće koalicije svoju izbornu platformu je izrijekom gradila na inzistiranju na referendumu. Mora biti da je i zbog toga ta stranka dobila izvjestan broj glasova. Sad su se oni prometnuli u realpolitičare (vrlo lijep izraz) koji hladno kažu da su ankete dovoljne. Drugo i okrutnije: je li Sabor stvarno reprezentativan i kompetentan? Čast pojedincima, ali pošteno recite mislite li zaista da saborski zastupnici općenito posjeduju dostatnu količinu znanja, poštenja i neovisnosti da odlučuju o tako fundamentalnim pitanjima? Sjetite se samo zlosretnog ZERP-a. O tome su nekoliko puta donosili proturječne odluke (ne doduše u istom sazivu, ali u de facto istoj konstelaciji parlamentarnih snaga). Bilo je kako Vlada okrene kaput.
5. Što referendum uopće može promijeniti?
U formalnom smislu, sve. Bit će kako mi odlučimo. Ako odlučimo za NATO kako i predviđaju ankete, super. Ako odlučimo protiv pristupanja, Vlada, doduše, može provesti za kratko vrijeme novi referendum, i nakon njega novi, i tako sve dok ne istjera svoju volju. Neka i bude tako. No u sadržajnom smislu i u metodičkom smislu dobit je nemjerljiva. Neka se raspiše referendum; tada će Vlada koja je glavni zagovornik referenduma i te kako morati potegnuti da agitira, da pribavi i/ili načini odgovarajuće strateške analize, predoči političke konzekvence i financijske projekcije. Uostalom, tada će i oponenti pristupanju morati solidno potegnuti da kažu nešto argumentirano, a ne samo da ispaljuju jednostavne anti-Bush anti-američke parole. Dajte nam argumente i protuargumente i dajte da o njima promislimo. (A sve to, naravno, pod uvjetom da nismo digli ruke od svega.)
Ima npr. i nekoliko očitih sekundarnih prednosti pristupanju NATO-u. Jedna, ne najmanje važna, jest da će malo teže postati petljati s nabavkom oružja i opreme (nije sad bitno tko će diktirati dobavljače i po kojoj cijeni). To nam je važno, zar ne? Ili možda i ne volimo puno taj dio? Druga je, na primjer, da NATO podrazumijeva malo drugačije standarde ponašanja prema građanima što sigurno čini težim sastavljanje tajnih lista branitelja, vojnika i činovnika.
6. A zašto bismo uopće i raspravljali o NATO-u kad ni o kojoj drugoj fundamentalnoj strateškoj odluci ne raspravljamo zapravo?
Priznajem da sam ovo pitanje podmetnuo. To nije FAQ, to je moja intervencija. Eto, vrijeme je da se počne. Nekako je došla praksa da se više niti o jednoj strateškoj odluci ne podastiru ozbiljne analize, kamoli računi. Školstvo, zdravstvo, sudstvo, mirovine, voda, urbanizam ... Ili ćemo u rezignaciju, ili ćemo pritjerati političare da počnu raditi svoj posao. Državna uprava je neodgovorna i arogantna jer misli da se svaka strateška odluka može nametnuti bez ikakve provjere, golom saborskom većinom a bez dovoljnih argumenata. No, nismo li neodgovorni i mi građani u svojoj apatiji?
7. Nije li referendum preskupa igračka kad ishod ionako možemo predvidjeti?
Evo sad tri brza odgovora. Prvo, sjetite se koliko je ono RH dužna isplatiti Hypo banci po najnovijoj presudi objavljenoj u svim medijima. Drugo, ništa nije preskupo ako unaprijedimo demokraciju i javni život barem i za majušni koračić. Treće, ako ovo nije pitanje za referendum, a koje onda je?
8. Hoće li nam NATO zamjeriti ako raspišemo referendum nakon dobivanja pozivnice za pristupanje?
Nije baš VSQ, niti FAQ, ali nije naodmet da i to raspravimo. Pa naravno da referendum Hrvatskoj samo može dati na kredibilitetu. To je jasno kao dva više dva.
Zato, narode, podržite referendum. Uzmite koju minutu i dajte svoj potpis. Nakon toga na referendumu glasajte kako mislite da je ispravno. To je jedini način da ne pogriješite.
Popis mjesta na kojima svojim potpisom možete podržati referendum naći ćete na http://www.natonareferendum.org/gdje.php
Post je objavljen 30.03.2008. u 19:57 sati.