napokon je zaspao...
Napokon zaslužena šalica kave...
Kroz kuću mi je prošao uragan u obliku maminog čuda, od svega nekoliko mjeseci....
Točnije 9 mjeseci...
Sve se promjenilo, život je dobio smisao....
Ali jesam li to još uvijek JA ili se je prije 9 mjeseci rodila neka
nova ja?
Ne kukam, samo pokušavam shvatiti.
Više me ne smeta nered, kao prije....
Ni suđe nije oprano svaku večer, kao prije...
Ni za dobru knjigu više nemam vremena ...kao prije...
Ni ne izgledam kao prije....
Ovih 10 kila viška, i dalje stoje tu i čine da nisam sigurna poznam li osobu u ogledalu...
A opet, sve sam to ja...samo imam novu ulogu!
Sada sam mama i nije više važno kako sam i kako je meni, dokle god je mom Anđelu dobro! Dok ima suhu pelenu i puni želučić!!!
I svi problemi su manje važi kad me pogleda svojim plavim okicama, i kad se nasmije osmjehom koji otvara sva vrata srca....
I možda sam upravo našla ono što mi treba: ispušni ventil!!!
I možda je baš to ono što tražim svo ovo vrijeme....
E pa neka igre krenu!!!
Post je objavljen 29.03.2008. u 13:01 sati.