Pohotna
Uzbuđena
Nezasita i
Vrela
Drhtiš Tijelom, cijela
Kao da bi htjela
Da Ti Misli čitam
I, bez da Te pitam
Da Ti radim, od sebe sam
Ono što najbolje raditi znam
I ono što Ti najviše voliš
Govoriš "NE"
A Bogu se moliš
Da nastavim...
Da Poljubac stavim
Tu, gdje na Dodir plah, odmah
Reagiraš, drhtiš i skačeš
Osjećam kako...
Počinješ da plačeš
I da, od Radosti, suziš
Usne mi, k'o što
Cvjetak svoj Nektar, vlažne nudiš
I, k'o na Dlanu pružen
Iz Školjke sjajan Biser
A ja
Kao po Morskoj Površini Gliser
Klizim glatko
U Ustima mi ljepljivo, medeno i slatko
Bože, pitam se...
Pa, jesu li to Tvoje Suze
Što ih gutam i što ih Želudac u se sve uze
Jer Suze su obično, najčešće, slane
A ovako slatkih, u mene može da stane
Cijelo jedno Nektara More
Ima da Ti ih Usnama strpljivo brišem
Dok Te njišem, sve do Zore
Upijem jednu, a još deset se novih odmah stvore
Kao da mi zbore
I odaju
Dok mi se besprijekorno daju
Što sve umijem
Poljupcima i Usnama da Ti uzročim
Bez da i jedan Detalj preskočim
Opet želim U Te da se umočim
Boginjo, Suzama Uplakana
Jer su mi One, eto, najslađa Hrana
A Tebi je, opet, znam moja Banana
Post je objavljen 29.03.2008. u 09:14 sati.