***
To sam ljeto čitala Anais Nin. Hvatala me spiritualna gripa i različitim eskapadama pokušavala sam prebrisati neizbježno. Dogodilo se. I još traje. Kao neka zloguka, besmrtna bolest, melje i cijedi.
A zapravo, tako je slijepo vjerovao da ću ga spasiti. Bio je isuviše blag u svojim nastojanjima da se sakrije. Razotkrivala sam ga, Budila. Grizla. Ali ostao je nepomičan i svoj. Zloguk. Jedina riječ koju mogu pronaći.
***
Ovo ljeto sam čitala Virginiu Woolf. I skoro pa zaboravila. A onda je On smrvio u prah i posljednje tragove.
Mržnja je mnogo prizemljenija no što mislimo. Previše je slijepa da bi bila strastvena. Znam to...
Tog sam ljeta čitala Anais Nin...
***
**
*
Pogledaj
Oči
Su ti bijele
Vječnosti preklinju
Zjenice da im vratiš
Pogledaj
U taj niz vremešnih pukotina
Gdje karmički oganj
Prži svoje žrtve
Približi tu bjelinu
I zakucaj čavle
Visoko iznad glave
Pobjeći ne možeš
**
*
***
Post je objavljen 28.03.2008. u 14:56 sati.