Nekidan sam natuknuo ali nisam razradio temu
pa i nije naišla na bogznakakav odjek
Radi se o jednom nesvakidašnjem iskustvu koje datira negdje u jesen 06.
Tada sam baš završavao jedan esej o strejnđerskom senzibilitetu na rat i ratnu poeziju u BiH,
kadili zvoni mi fontele, a ono P.L. iz Ferala;
kaže ima jedan divan koncertić u gradu, Charming Hostess, ja čitam Fantoma (Slobode), pa doji ako moš.
Hajde, rekoh, da podignem ucrvalo dupe iz stolice i iznerviram ženu iznenadnim večernjim izlaskom.
No prije da progooglam.. Za Split naravno ništa, ali nađem info za koncert u Zagrebu.
Citiram:
Književni klub Booksa poziva danas u 20 sati na koncert grupe Charming Hostess uz čitanje Miljenka Jergovića. Charming Hostess ime je ženskog vokalnog tria iz San Francisca, koji je nedavno objavio album pod nazivom Sarajevo Blues prema tekstovima Semezdina Mehmedinovića, jednog od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pisaca novije generacije.
Trio čine Jewlia, Marika i Synthia koje su trenutno na turneji jugoistočnom Evropom koja je započela u Sarajevu, koncertom u Karabitu, a nastavit će se koncertom u Booksi. Nakon Zagreba čekaju ih još Split i Podgorica. Na svim ovim nastupima djevojke će imati po jednog književnog gosta. U Sarajevu je to bio Muharem Bazdulj, u Booksi će biti Miljenko Jergović, u Splitu Predrag Lucić, a u Podgorici Balša Brković.
Ako vam je do tradicionalnih židovskih napjeva, sufi glazbe, balkanskih harmonija, ali i disharmoničnih noise izleta, karakterističnih za gange - sve na jednom mjestu, budite u Booksi u srijedu 15.11.2006. u 20 h.
Hmmm, Amerikanke pjevaju Mehmedinovića i Sarajevo Blues...
čisto me zanimalo kako su to one skužile naš dični Balkan i naš dični rat..
jer meni još od '95 kad sam progutao tu ubitačnu knjižicu nije izlazilo iz glave ono njegovo, tipično sarajevsko:
Moja zamišljenost uvijek nestane
Čim nađem vedru sliku da me zabavi
Uglavnom nastojim zaboraviti. Čeznem
Za ljepotom onda kad život postane
Krajnje nepodnošljiv. Svi ljudi koje
Poznam, oni su kao ja. Samo kad smo
Potišteni, u tuzi čini nam se da dolazimo
Sami izdaleka i svakom od nas tad
grob je u Palestini
Aman, na trgiću ispred Ghetto kluba i biblioteke Utopija - 20-ak duša sluša, gušta...
i strepi kad će koji splitski ustašoidni izrod baciti bombu među nas "pogrešne".
Predrag je kasnije priznao da mu je tokom čitanja svojih stihova par puta prošlo kroz glavu
kako neće to dobro svršit. Ali nije posustajao već je po spisku glupanima jebavao majku.
A koncert........ bio je uistinu divan, trnci su me prolazili svakim novim tonom, svakim novim stihom.
Neopisivo. Doživljaj je bio doživjeti tuđi, strani doživljaj naše priče.
Bio sam neizmjerno ponosan na moj grad što je ipak ugostio nešto kulturnije od Cece i Miše
te što na kraju nije bilo ekscesa (tome je za zahvaliti
i koncert Mate Miše Blacksmitha na drugom kraju grada, pa pretpostavljam da su ekscesoidi bili tamo)
NAJ sam bio ponosan na dva pandura koji su došetali usred najtužnije sevdalinke ikad
koja je orila zidinama palače, te su u čudu i miru odšetali dalje, baš kad smo svi zaključili: evo belaja.
Žalostan je bio jedino Mlađo iz TBF-a koji je po staro dobrom običaju zakasnio i čuo samo zadnju pjesmu.
Posli smo, naravno, išli na večeru u Hvaranina, to prokleto okupljalište utorkaša.
Bilo je prekrasno vidjeti tri Kalifornijanke tijela rastočenih od silnih burgera
kako uživaju i hvale rakiju, slane srdele, crni rižot, hobotnicu ispod peke i domaće bilo vino.
Malo manje prekrasno je bilo kad su tražile da mi njima otpivamo nešto tradicionalno dalmatinsko.
Tu su se odmetnici nekad kulturnog utorkaštva preobrazili u horde zla
(tu mislim na Predraga i Boru) jer ih više ništa nije moglo zaustaviti.
Kulminacija radosti se dogodila prilikom zbornog arlaukanja, svima nam drage Udarničke, a čak smo i bidne svečane gošće natirali da se dignu sa stola i zapivaju :
"Amerika i Engleska
bit će zemlja proleterska"
Prepuni ponosa i sreće, razišli smo se u miru (i Drugarskom i Božjem) u kasnu pijanu uru,
toliko kasnu da mi ni žena nije puno kenjala, nego je samo konstatirala da diže ruke od mene.
Najslađe ipak ostavljam za kraj:
jedan CD Sarajevo Blues - Charming Hostess su nam ljubazno ostavile na daljnje prženje,
jer su do Splita već sve rasprodale. A o tom CD-u/projektu, dajte molim vas pročitajte ovdje
ponavljam i video njihovog razgovora sa nekim američkim novinarom - poluidiotom.
pjevaju 2 stvari sa tog albuma i to:
WAR/BACK THEN
War/ And nothing is going on—I go into town to beg for cigarettes
I’ve always known your scent/but you’ve never been closer—
It’s cold in the morning, you/put my underwear on
Your joy / at the packets of humanitarian aid/ makes me happy and sad at the same time.
And I ask myself: where on earth do you find us coffee every night
I was young and I didn’t know/ that death’s something a lot more common than is seems/so plain/
that anything you say about it sounds trite.
pa pričaju
pa:
DEATH IS A JOB
I’m running across an intersection
to avoid the bullet of a sniper
from the hill when I walk straight into some photographers:
they’re doing their job, in deep cover.
If a bullet hit me they’d get a shot
worth so much more than my life
that I’m not even sure whom to hate:
the Chetnik sniper or these monkeys with Nikons.
For the Chetniks I’m just a simple target
but those others confirm my utter helplessness
and even want to take advantage of it.
In Sarajevo, death is a job for all of them.
Life has been narrowed down completely, reduced to gestures
…a man covering his head with a newspaper
as he runs across the same street, scared of a sniper’s bullet.
)
Pouka?
(đe ba ono nestalo)
Šalim se, citiram Bona i najbolju izreku ikad:
OPEN YOUR MIND
AND YOUR ASS WILL FOLLOW.
ako mogu 3 amerikanke u dalekom friscu
valjda možemo i mi
jel'da da su divne
Post je objavljen 27.03.2008. u 17:21 sati.