Kako vrijeme brzo ide, ne stignem se ni okrenut već će četvrti mjesec. Proljeće krupni korakom korača naprijed iako po vremenskim prilikama i uskršnjem snijegu to ne bi moglo reći. Eto bio je i Uskrs i već je prošao. Proletio je da nisam ni shvatio kada. Moj blog je doživio malo zapostavljanje od mene. No, ne samo moj nego i blogovi mojih dragih prijatelja koje rado čitam jer uvijek u tim tekstovima nađem sebe, dobijem inspiraciju za svoje tekstove. Nekako sam izgubljen poslijedne vrijeme. Jeli to utjecaj ovog čudnog vremena ili moje psihe i svega što se događa ili sve to skupa zajedno. Inspiracija za pisanje tekstova mi je tu negdje ali nikako da pišem. Do prije koji tjedan stotine priča mi se vrtilo po glavi. A sad su sve tu i imama ih u glavi a ne znam ih složiti u priču k vragu. Obećao sam napisati objašnjenje u vezi ove priče o sjeni i hoću i to uskoro. Ta priča mi je niknula u glavi samo od jednom. Par dana mi se vrtila misao po glavi, da nešto napišem, opišem neke situacije iz naših života kroz priču o sjeni. Ali početna zamisao uopće nije kako sad ta priča izgleda. Ali kad sam sjeo pisati ju ideje su samo nicale u glavi i nastala je priča o sjeni. Netipičan tekst za mene. I prvo ga nisam uopće htio objaviti, nekako mi se nije uklapao u moj način pisanja, a i nisam ga htio objaviti zbog vaših reakcija, mislio sam da će biti negativne. Ali na nagovor par prijatelja eto obavio sam ga i vidim da nisam krivo učinio. Da vam se svidio. E sad tko je proniknuo u njegovu srž tj. smisao vidjet ćemo kad napišem objašnjenje tog teksta. Ne znam da li se vrijedi ispričavati što nisam obilazio vaše blogove, blogove ljudi koje sam redovito posjećivao i komentirao. Nije u redu od mene što sam vas zapostavio. A vi ste ipak dolazili kod mene. Trudit ću se da toga bude sve manje i da mi ne zamjerite što je došlo do toga. Ne bih želio da dođe do toga da ne posjećujemo više jedni druge. Jer taj blog pišem zbog vas koji me posjećujete redovito jer s vama želim podijeliti svoje osjećaje, priče. A muči me i jedno pitanje zadnjih dana, da li da nastavim pisati svoj blog, kako vi gledate na moje tekstove, jesu vam dobri, poučni. Da li vam pomognu. Volio bih da mi to kažete i radi sebe i radi mene. Jer vaše mišljenje će biti velika prevaga u odluci što da učinim s blogom. Dan za danom ide, sa sobom nosi i dobro i zlo. Najgore je što sat iz dana u dan se sve brže okreće. Svane jutro evo ti več večeri i tako svaki dan. Kako ljudi znaju reći gdje si bio, što si radio, ništa. Nadam se da neću to više reći i da ćemo i dalje komentirati jedni druge i svi zajedno pisati tekstove koji će biti od koristi i meni i vama. kako sam pročitao u komentaru jedne svoje dobre kolegice da šteta što onaj tekst o sjeni nije objavit na naslovnici bloga. nisam željan takve slave. Nije mi želja postati slavan. Nego biti ona osoba kakva sam bio do sada, i da me čitaju ljudi koji razumiju i žele itati moje tekstove. A tekstovi koje objavljuju na naslovnici bloga. Nikoga neću pljuvati, ali ću reći da su mnogi drugi blogovi za to zakinuti. Ali danas je bitno napisati što veću glupost i bit ćeš na naslovnici bloga. Ali nema veze, uvijek je tako bilo i nek bude. toliko od mene za sad ,veliki napredak u pisanju, od koliko vremena nisma pisao, hehe. još jednom molim vas oprostite i nemojte zamjeriti što me nije bilo tako dugo.
Post je objavljen 27.03.2008. u 10:32 sati.