On me ljubi. Radi to tako dobro da zaboravim na tebe.
Gleda me pogledom Zaljubljenih i čini me sretnom, njegovom. Prolazi mojim tijelom kao violinom, tjera me da uzdahnem..pogađa strune.
Ipak, ponekad boli, ti boliš, u čudnim satima dolaziš.
On ima oči boje nade i ponekad pomislim da je osjetio misao bačenu tebi.
Ali gledam ga i ne dam mu da ode. Ne dam sebi da ga pustim.
On ljubi zatvorenih očiju. Ne vidi i ne čuje svijet kada nam se usne spoje.
Miriše mi vrat i tiho diše čekajući.....ljubi svaki pedalj moje kože, on zna kako.
Znao si i ti. Još uvijek znaš. Ali ti kreveti više nisu naši.
Sada mi već nedostaje. Postajem žedna njegovih ruku. Sutra će me ljubiti.
Hoćeš li staviti delete na naše postojanje? Hoću li ikada zaboraviti broj i onu hladnu večer prvog pijanog pogleda?
Čudno...već tada nešto u meni reklo je ...'' Voli ga.''
A ja bih tako voljela voljeti njega.
Možda..ljubav.
Post je objavljen 24.03.2008. u 18:17 sati.