Voziš se u sama prema Gorskom kotaru i razmišljaš o tome jesi li sve ponijela sa sobom…
Cijelu večer bavila si se s jajima, kuhanjem šunke i slatkim kruhom, jer znaš, ako ti nećeš, neće nitko.
Moji su davno iza sebe ostavili te male tradicije koje čine blagdane onime što jesu…
Zaustavljaš se pred kućom dok prve pahulje tiho se spuštaju s neba…
Nosiš torbu preko ramena, pokušavaš otvoriti vrata, a u drugoj ruci balansiraš s jajima i loncem u kojem je kuhana šunka…
Penješ se po stepenicama, cijela kuća miriše po orahnjači i odmah sam znala da je i seka tu …
Začula sam topot nožica i smijeh… I nekako ti je odmah malo lakše…
Kasnije nakon opranog suđa, stojiš pored prozora i gledaš kako pahulje prekrivaju tvoj mali svijet…
I osjetiš nešto kao spokoj i ponovo začuješ smijeh u pozadini, i sve to te nekako natjera da se nasmiješ…
Danas se vraćaš kući i na cesti ne vidiš ništa osim bijelih pahulja…
U pozadini svira neka stara kompilacija Leonarda Choena, i svijet ti se učini velik i sa pregršt nov ih mogućnosti…
I dolaziš na Jelenje, snijeg se pretvara u kišu, a ti sve više misliš na to što ćeš od stvari spremiti u kovčeg…
Da li je hladno u „metropoli“…
Da li je pristojno pojaviti se na sastanku u martama…
Da li da kreneš svojim autom ili busom…
Hm….
Pa, sretan Vam bijeli Božić, ovaj, hm, Uskrs….
Post je objavljen 24.03.2008. u 15:29 sati.