…mjesec se ogledao u lokvama te večeri. Da, baš te, kada koraci odzvanjaju u uličnom svjetlu starih lampi i skreću tamo iza ugla. Majka je stavila svoje dijete na spavanje, mlađeg sina. Stariji je vani, daleko, kao i njegov otac. Svojom je drhtavom rukom sakupila snage i stavila na papir sve što joj treba za sutra. Nema dovoljno. Još jednom je pogledala svoga sina i zaplakala. Starijeg još nema, a i otac je vani. Sama je. Kuha ručak za sutra, znati će oni to podgrijati, neće biti gladni. Jedna suza je pala u to jelo. Sjela je u zelenu fotelju. Pričekati ću ih još malo. Zaspala je, a kosa joj je pala preko očiju.trebala je danas ići na frizuru, nije imala…, ali ni vremena. Ruka joj se spustila niz izlizane niti zelenog ležaja.
Zapuhala je bura kao i svakog siječnja. Mokri koraci tražili su put kroz mrak ulica. Prijatelj mjesec i sestre zvijezde. To je još jedna od onih noći. Mlađi brat duboko spava, majčina suza se zadržala na obzorju lica kao da ju je vrijeme zaustavilo. Isto ono vrijeme koje je njega zadržalo vani.
Šuljao se lopov pred kućom, krao je po majčinom srcu već duže vrijeme, ali danas je jedna od onih noći.
Danas se mjesec ogleda u lokvama, a koraci krivnjom odzvanjaju u uličnom svjetlu starih lampi. Zaspala je majka, brat sanja, stariji je vani, kao i otac. Ostala je suza.
Oprosti majko
26.01.2006.
Post je objavljen 21.03.2008. u 15:55 sati.