Mislim da je ovo prvi put da je moja glava bez inspiracije, da su mi usta ostala prazna i bez riječi, da u mome srcu nema mjesta za stihove.
Netko kao ti morao mi se dogoditi, morao mi je netko pokazati da u meni još uvijek postoji *mjesto za bol i za grižnju savjesti*.... Možda te nisam trebala odbiti i ostati druga, ali počela sam te *željeti* samo za sebe i samo tebi se *predavati*, a previše se toga saznalo. Vjeruj mi ovako je lakše, ovako *boli samo mene*, ovako *plačem* samo ja i nitko više. Jer ti za mnom nećeš plakati, ne znam ni dal ćeš *žaliti*, jer *ti si meni počeo biti previše, a ja tebi samo još jedna u nizu*. Previše me toga boli kod nas dvoje, a opet mi je bilo toliko lijepo. Da mi je samo pretvorit se u *vjetar*, jer to je ono što ti želiš biti. *I tiho poput maestrala zaplesat ti po licu, samo da te imam blizu sebe*. Bar na kratko. Bar da te sada posjetim i pogledam ti u *oči*, da vidim dali je i tebi žao, dali i ti imaš *pitanja skrivenih za mene, a bolje je da ostanu neizrečena*.
*Žalosno je što te toliko želim kraj sebe, samo te taknuti, samo te gledati, a obećala sam si da si ovo više nikada neću dopustiti*. Da neću tako lako predati nekome *srce i sama ga naposljetku zgnječiti*. Ovako je bolje i ovako je lakše.Svako trazi svoju drugu polovicu duse... A šta ako si ti ta polovica koju sam tražila? *A šta ako je ovo bio moj vlak sreće*? Sve je, samo ne to, samo ne ti! Nisam ti ni stigla objasniti ili ti barem dati do znanja da shvatiš da si mi ušao *preduboko, da si mi se zavukao u moje srce*. Bez pitanja, ponovo... Možda bolje da ti nisam ni stigla pokazati *osjećaje*, jer ti ih nisi želio vidjeti od mene, a barem se mogu tješiti da ih je bilo i kod tebe. Jer što je uistinu u tvome srcu, nisam imala prilike saznati, al samo ja znam kako si me gledao.Prije mozda nismo bili tolko *sumnjivi* prema drugima......Da smo se sreli ranije dok smo jos imali *povjerenje u ljude i vjeru, u ljubav*..Bilo bi drukcije....
Da smo se sreli samo malo ranije...
Post je objavljen 20.03.2008. u 10:28 sati.