Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/momaksa

Marketing

O svemu pomalo nakon duze vremena

Dugo je proslo vremena od zadnjeg pisanja. Necu reci da se nije imalo sta pisati, imalo je, ali sam, da skratim pricu, bio pomalo lijen. Uhvatio me neki period kad trcim od jedne do druge obaveze i onda mi se desavalo da dodjem kuci i vec se u 9-10 jednostavno strovalim u krevet bez i najmanje zelje da cak pogledam i mail.

Na pisanje su me ponovo natjerali meni dragi ljudi. Sve je pocelo jucer. Prvo sam ujutro pri izlasku iz kuce pogledao postu u sanducetu koja je stigla dan ranije i docekalo me pismo. Pismo od prijatelja kojeg sam upoznao online prije nekoliko mjeseci. Dok mi se pojavljivao osmijeh na licu otvarao sam kovertu i derao onaj debeli sloj pucketave folije i ugledao DVD. O Islandu. Osmijeh mi se razvukao preko cijelog lica. Neki ljudi nas zaista znaju da uvesele.

Upoznali smo se inace prije nekoliko mjeseci i odmah je bila prisutna neka privrzenost, neko povjerenje i razumijevanje. Podudaranje. Dopisivali smo se, razmjenjivali neka nasa razmisljanja, pricali o nasim vezama. Onda smo se neko vrijeme malo izgubili iz vida da bi se kontakt obnovio i pokazalo se – ono sto je bilo ranije nije se izgubilo. Sad smo definitivno «dva brata blizanca». Zato i ne cudi da je bio tu kad sam imao svoju prvu nejasnocu sa svojim dragim. Rezultat je bio upravo ovo slanje DVD. I, iako se sve u medjuvremenu sa mojim dragim razrijesilo, ja sam dobio dupli DVD o Islandu, zemlji koju je posjetio nekoliko puta i podijelio ranije sa mnom svoje utiske o njoj. Sve u svemu, predstoji mi gledanje dvosatnog filma o ovoj dalekoj zemlji, nadam se da ce me jednog dana put odnijeti do nje... sa meni dragim ljudima. Zajednicki planovi vec postoje.

Par sati nakon «postanskog» iznenadjenja uslijedilo je drugo. SMS-om mi se javlja momak mog najboljeg gay prijatelja, i nakon razmijenjenih nekoliko poruka stize i ona u kojoj me pita kad cu dolaziti do njegovog grada, «... da bi volio da popijemo kafu i da popricamo, ako ces iskreno, ponekad je jako tesko naci osobu da te razumije. Ili zavist ili skepticnost, pa uvijek naidjes na los komentar... Znam da sam bar kod tebe uvijek naisao na razumijevanje...» Ostao sam zatecen. Da li su zvijezde odlucile da mi taj dan ucine emotivno zaista jedinstvenim? Nastavio sam dopisivanje prebacivsi sve na salu, ali je u meni ostao trag procitanog. Ni vecernji razgovor sa dragim nije puno promijenio.

Zasto sve ovo? Pitam se da li je zaista u ovom paralelnom elektronskom svijetu sve tako nestvarno i dvolicno kako to vecina zeli da predstavi? Da li su ljudi zaista samo tu da bi prevarili, prikrili ono sto jesu? Da li smo mozda svi pomalo krivi, da li smo pridonijeli svemu tome? Ok, znam da nije lako biti uvijek potpuno iskren u ovom gay svijetu i prihvatiti drugu stranu iskreno, ali... Sta gubimo? Sta dobijamo? Koliko od nas moze zaista reci da je nakon sati i sati, dana i dana provedenih ispred monitora po kojekakvim sobama i chatovima zaista i ostvario neki kontakt koji je donio vise od nekoliko razmijenjenih poruka, cesto ispunjenih takvim suvislim sadrzajem da se covjek zapita na sta se cijeli ovaj svijet sveo?! Upravo se sad sjetih jedne poruke koju smo dragi, njegov prijatelj i ja dobili jedno vece dok smo sjedili zajedno, a u gradu se odrzavao neki gay party koji smo mi ipak odlucili preskociti. Poznanik nam je kratkim svojim komentarom opisao profil prisutnih – «nemoguce je sastaviti jednu cijelu obrvu». Svaki drugi komentar je suvisan.

Sve je postalo tako povrsno, izgubilo se ono ljudsko. Zato se valjda covjeka uvijek iznova zacudi kad shvati da poznaje ljude koji su eto, kao, drugaciji. Umjesto da koristimo prednosti koje nam nase danasnje doba donosi sa sobom (poznavanje stranih jezika i Internet) te upoznajemo nove ljude, mi se vrtimo sami oko sebe. Bez cilja i napredka. Ja se vec sada radujem cinjenici da mi je moj novosteceni prijatelj najavio – mjesto kuma na svadbi (sretnik, zivi u zemlji u kojoj je i to moguce) mi je vec rezervisano.

A moj ljubavni zivot? Slusa. Neobicno i skoro pa nevjerovatno zvuci, kao da vrijeme istinski leti – proslavili smo nasih prvih 6 mjeseci. Kucam i ne mogu pomalo da vjerujem da je vec proslo toliko vremena. Pogotovo kad znam koliko su intenzivni ti mjeseci bili, mogu samo da pozelim da tako i potraje. Jer je i vise nego dobro onako kako jeste.

p.s. Sarajlijama, prijedlog – obavezno pogledati predstavu «Katarina Kosaca», dragi i ja smo istinski uzivali. Gledao sam je po drugi put (nazalost, pojni Zpran Becic vise nije u postavi) i ono sto sam odmah primjetio je da se Selma Alispahic, koja igra glavnu ulogu, promijenila, uznapredovala nakon udaje i rodjenja djeteta. Konacno uspijeva da svojoj savrsenoj tehnickoj izvedbi pridoda i tako prijekopotrebnu emotivnost. Sve u svemu – predstava koja se ne propusta.

p.s.2. KONACNO sam ponovo, nakon nekoliko godina, pronasao svoj stari dobri parfem. Prvo sam se prije nekoliko sedmica na aeroderomu pocastio jedno vrijeme nestalim Paco (paco rabanne) da bi danas zvrnjajuci sa kolegicom po gradu i uzivajuci u suncanom danu uspio da nadjem i narucim dobri stari Gucci Envy. Vec se radujem kraju radne sedmice kada bi ga trebao i dobiti. Ujedno, stize proljece, neko novo vrijeme, slusam vase prijedloge za neki novi, laki parfem koji ce proljetne dane uciniti jos svjezijim i ugodnijim.

Odoh na spavanje.
Laku noc svima mah


Post je objavljen 17.03.2008. u 22:49 sati.