Hodao čovjek gradom, te se sjeti da bi se mogao ošišati. Nakon nekog vremena, naletio je na brijačnicu. Ušao je unutra, ugodno se smjestio i lagano započeo konverzaciju sa frizerom. Kako je tekao razgovor, pričali su o svemu i svačem i taknuli i temu – Boga.
«Ja ne vjerujem da bog postoji», zaključi frizer.
«Zašto tako mislite?», zapita ga čovjek.
«Dosta je samo pogledati uokolo. Da bog postoji, zar bi bilo toliko ratova, toliko napuštene djece. Da ima boga, ne bi bilo toliko muke i patnje. Ne mogu zamisliti voljeti boga koji sve to dopušta», izjasni se frizer.
Čovjek razmisli na trenutak, no nije odreagirao, jer nije želio ući u konflikt. Frizer završi sa poslom i čovjek napusti brijačnicu. Samo što je izašao na ulicu vidio je čovjeka duge, masne, zaljepljene kose i dugačkom bradom. Izgledao je prljavo i ne njegovan.
Čovjek se okrene i ponovo uđe u brijačnicu. Stane naspram frizera i kaže.
«Znate što? Frizeri ne postoje!»
«Kako to možete reći?», upita ga frizer i nastavi,»Ja sam ovdje i ja sam frizer. I maloprije sam i vama sredio frizuru!»
«Ne!», reče čovjek,»Frizeri ne postoje, jer da postoje, ne bi bilo ljudi sa prljavom, dugom i ne održavanom kosom i dugim bradama, kao ovaj čovjek vani»
«Ma, frizeri postoje! To je zbog toga što ti ljudi ne dođu – k meni»
«Baš tako!», kaže čovjek. «U tome i jest stvar! I Bog, naravno, postoji! Ono što se događa, je da ljudi ne idu k njemu i ne traže ga. Zbog toga je toliko patnje i boli na svijetu.»
:)
Post je objavljen 17.03.2008. u 01:38 sati.