Kakav je to osjećaj kad ste u prilici da vam se nešto nesebično pruža. primili biste rado, a nemate čime uzvratiti? Kako prigušiti želju na rubu izgaranja, pronaći izliku, upustiti se u izmišljenu manu,izvući se izrekom:"Kiselo je grožđe", samo zato jer je nedohvativo.Koliko je bolna spoznaja da sve ima svoju cijenu, da najsuptilnija čuvstva balansiraju po zakonima trgovine, potražuju se nekakvi kusuri, uzvraćanje ljubavi, uzvraćanje pažnje...
Našao sam se u stanju krivo shvaćenig signala upuštajući se u otimačinu nečega što sam smatrao ponuđenim. Miris lavande sa blagim prizvukom na badem podsjetnik su na silovane emocije, pljuska je ostala neisporučena, iako u potpunosti zaslužena.Volio bih da je stigla, u iščekivanju neke ravnoteže. Ne uzimaj ako nisi u stanju uzvratiti!
I kasno paljenje je paljenje, kažu, samo što se plaća veća zakasnina. Kad kamate nadilaze glavnicu, upuštamo li se u dužničko ropstvo? Sa bankama je lako, povećavanjem limita drže vas u nekakvom održivom polustanju, spremne za nova reprogramiranja. Kako vratiti nepovrativo, osloboditi se emocionalnoga duga, čije poravnjanje nitko ne očekuje, što opet, dodatno slama.
Istina se ne nalazi, ona se stvara. Zato imamo različite istine, često disonantne, prečesto u škripećoj terci. Kako ih usuglasiti? Bolje je pitanje trebali ih usuglasiti, suočiti Homera i Vergilija u tumačenju jednoga te istoga rata, relativiziranjem ljepote prelijepe Helene, bez čije otmice rata ne bi ni bilo?
Jesu li jedne lijepe oči uzrokom novoga loma, reći će vrijeme, ako ti signali budu artikulirani. Možda je tek učinjen "škerac" koji bi sastavnice poslagao onako kako treba. Mjerenjem razine gliba rano je za uzvikivanje paničnog: Ne talasaj! Ostalo je gotovo nepromijenjeno, zapravo isto...
Post je objavljen 16.03.2008. u 17:48 sati.